Pametan i domišljat djedica, prepoznatljiv po svojem šeširu i užurbanom hodu, profesor koji je djecu učio kako biti prijatelj, otkrio što se krije iza riječi solidarnost te pokazao da je važno pomagati drugima u nevolji, da iskrenost i dobrota uvijek pobjeđuju, da se problemi ne rješavaju nasiljem i agresijom, već pomirljivo i humano, na baltazarski način.
Dakako, riječ je o Profesoru Baltazaru, zvijezdi kultnog crtanog filma koja je odgojila generacije mališana, i koji ove godine nizom manifestacija slavi svoj 50. rođendan. Glavni “tata” ove serije, koja se i danas nerijetko etiketira kao najuspješniji projekt poznate Zagrebačke škole crtanog filma, bio je Zlatko Grgić, no u snimanju serije sudjelovalo je dvadesetak autora među kojima su i Ante Zaninović, Boris Kolar i Zlatko Bourek, uz glazbu Tomislava Simovića te naraciju Zlatka Crnkovića i Baltazarova “kuma” Pavla Štaltera, koji mu je nadjenuo ime.
Prva epizoda, odnosno nulta ili pilot, u laboratoriju ovih kreativnih ljudi nastala je 1968., a tijekom idućih godina uslijedilo ih je još 38, mahom desetominutnih i ponešto petominutnih. Tijekom godina simpatični profesor doživio je i stanoviti redizajn. U spomenutoj pilot-epizodi lik budućeg omiljenog junaka, naime, nešto je drukčiji: ima riđu kosu i bradu, a tek će u godinama koje slijede od svojih “očeva” dobiti prepoznatljive sjedine.
Grad u kojem djedica živi (najbliža je prosudba da je riječ o Rijeci, gledanoj s mora, zatim dopunjenoj vizurama zagrebačkog Gornjeg grada), a i čarobni stroj s pomoću kojeg se riješe svi mogući problemi bio je složen ponešto drukčije. No, od samog početka ovaj je projekt zagrebačke škole crtanog filma zamišljen kao izvozni, namijenjen međunarodnom tržištu, pa se pazilo na detalje, od imena izumitelja do imena ljudi i životinja, koja su sva univerzalno prepoznatljiva, a međusobno komuniciraju usklicima, mrmljanjima ili uzdasima, kako bi Baltazar bio razumljiv djeci diljem svijeta.
U tome su i uspjeli: nakon što je svojom domišljatošću i pozitivnom energijom osvojio gledateljstvo bivše Jugoslavije, seriju o Profesoru Baltazaru otkupilo je 30 zemalja. Upoznala su ga djeca Italije, Nizozemske, Portugala, čak i Irana, a najveću popularnost stekao je u Skandinaviji. U Danskoj je Profesor Baltazar svojedobno bio izabran za maskotu njihove televizije. Samo godinu dana nakon što je u zagrebačkom laboratoriju nastala prva epizoda, serijal je 1969. ovjenčan nagradom Srebrni lav u Veneciji, a iste godine pripao mu je i srebrni Hugo u Chicagu te nagrada na festivalu u Trstu. Dogodine, Baltazar je nagrađen u Rumunjskoj i San Sebastianu, a godinu kasnije kvalitetu su prepoznali i na filmskom festivalu u Barceloni.
I to ne treba čuditi. Osim što je crtić duhovit, vrlo je edukativan. Autor Zlatko Grgić stvorio je jedinstven lik koji uči djecu o vrijednostima života, o tome da treba prihvatiti različitosti, biti vedra duha i pun dobrote te se radovati tuđoj sreći, i to su prepoznali diljem svijeta.
Od prve do posljednje epizode Baltazar je naglašeno dobroćudan i miroljubiv, uvijek filantropski orijentiran i vrlo ekološki nastrojen, čak i u vrijeme kada se mislilo da možemo i smijemo do beskraja trošiti prirodne resurse, bacati u rijeke i oceane sve što nam se (ne) svidi i bacati put neba nepregledne oblake crnoga dima. Propagirajući prijateljstvo, razumijevanje, uzajamnu pomoć i brigu o svijetu u kojem živimo, Baltazar je postao svevremenski junak i uzor.
Da je tome tako, svjedoči i činjenica da Baltazar nije zaboravljen u svojoj hrvatskoj domovini, štoviše. Niz godina u Zagrebu i šire djeluje grupa odanih obožavatelja koja je osnovala Udrugu Professor Balthazar radi poticanja razvoja kreativnosti, inovativnosti i znanja kod djece i mladih, učenika studenata i mladih znanstvenika, čija je jedna od glavnih aktivnosti promidžba pozitivnih vrijednosti koje predstavlja lik Profesora Baltazara.
Potencijal i karizmu dobroćudnog crtanog profesora prepoznali su i u teatru, pa posljednjih godina u Hrvatskoj i u svijetu, čak i u Sibiru, nastupa uspješna predstava “Profesor Baltazar” u izvedbi ekipe zagrebačkog Kazališta “Tvornica lutaka” i Scene Gorica. Lijepo je bilo vidjeti kako su se Baltazara sjetili i na jednoj od proteklih manifestacija Advent u Zagrebu, kada je 6-metarski profesor predstavljen kao ulična atrakcija na radost domaćih i stranih gostiju, a svoj novi dom Baltazar je pronašao i u ožujku 2015. kada je na Klinici za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj predstavljena prva ambulanta Profesora Baltazara, koja je brojnoj djeci zasigurno olakšala teške dane.
Naposljetku, Hrvatska pošta pustila je 3. svibnja u optjecaj prigodnu poštansku marku “50. obljetnica nastanka animiranog serijala Profesor Baltazar“. Autorica je poštanske marke dizajnerica iz Zagreba Alenka Lalić, a marka s motivom Profesora Baltazara i čarobne kapi iz zavrzlamatora tiskana je u nakladi od 100.000 primjeraka. Veliko priznanje Baltazaru i njegovim autorima stiglo je i 2016. godine kada je najpoznatiji svjetski internet-pretraživač Google svojom animacijom Profesora Baltazara proslavio 82. godišnjicu rođenja Zlatka Grgića, Baltazarova “tate”.
Na žalost, ugledni crtač, animator i karikaturist nije dočekao ovo priznanje: umro je u Montrealu još 1988., a zaljubljenike u Baltazarov lik proteklih su dana, polovicom svibnja, potresle čak dvije smrti njegovih kreatora. Svijet animacije oprostio se, naime, od Tomislava Simovića, autora glazbene teme sa špice Baltazara, a u razmaku od samo nekoliko dana otišao je i Zlatko Bourek, scenograf serije animiranih filmova o Profesoru Baltazaru koji je, po uzoru na Rijeku, likovno osmislio Baltazar-grad.
Nesumnjivo, priča o Profesoru Baltazaru direktna je karta za povratak u neko ljepše djetinjstvo, lišeno nasilnih crtanih filmova, danas gotovo nezamislivo i zato nije pretjerano reći da je Profesor Baltazar itekako nužan i nekoj novoj djeci. Premda je od nastanka originalnog serijala prošlo točno pola stoljeća, problemi s kojima se tada suočavao, naime, zapravo su ostali isti.
