Klasici se Stjepan Hauser ne vraća jer je nikada i nije napustio. No razorne decibele koje je na pozornicama još donedavno violončelom proizvodio kao dio dueta 2CELLOS, na neko vrijeme zamijenio je rafiniranijim melodijama Bacha i Mozarta te izdao prvi klasični album “Classic” s kojim kreće i na već rasprodanu svjetsku turneju.
Po kojem ste ključu izabrali autore i 16 njihovih skladbi s novog albuma?
Romantična sam, nježna duša što mnogi možda ne znaju. Oduvijek sam bio privučen nježnom glazbom, sporim, prekrasnim melodijama i recimo da je to bilo ključ izbora. K tome, sve te romantične melodije su široj publici dobro znane a da toga možda nije ni svjesna. Primjerice, svi znaju pjesmu “All by Myself”, a ne znaju da potječe iz Rahmanjinovljeva Drugog klavirskog koncerta, ili hit “A Whiter Shade of Pale”, ne znajući da korijene vuče od Bacha. Sada je došlo vrijeme da to saznaju i opet otkriju ono što im je već i te kako poznato jer je klasika osnova svega i s razlogom odolijeva zubu vremenu i trendovima.
Album ste snimili s Londonskim simfonijskim orkestrom. Je li doista najbolji na svijetu, to je reputacija koja ga prati?
Doista jest. Dođu u studio i sve odsviraju iz prve toliko savršeno da se više ništa ne mora ni reći ni popravljati. Možete samo sjesti, slušati i ježiti se od ugode. Apsolutni je užitak raditi na albumu na kojem sve teče lagodno. Zanimljivo je da je i sastavom glazbenika taj orkestar sve mlađi što je lijepo za vidjeti.
Nedavno ste snimili video za ariju “Nessun Dorma” iz zadnjeg čina opere “Turandot” Giacoma Puccinija koja je također na albumu. Na snimanju vam se pridružio dječji simfonijski orkestar. Koju poruku time šaljete?
Ta djeca iz spota tako nisu izložena lošim utjecajima, ulici, drogama ili nasilju, nego izvode glazbu koja oplemenjuje i njihov duh i sve oko njih. Osim toga, to je na neki način opis i mojeg djetinjstva obilježenog klasikom i predanim sviranjem, a k tome u toj istoj šumi, na livadi na kojoj je spot sniman, sam i prohodao.
Mozart je u svojih 35 godina, i vi ste po dobi tu negdje, promijenio svijet. S osam godina napisao je prvu simfoniju, s 11 prvu operu, bio je ekscentričan... Njemu ste se na albumu posebno posvetili. Poistovjećujete li se možda s njim?
Mnogi mi kažu da nosim to neko pozitivno mozartovsko ludilo. Da, sa tri skladbe, on je najprisutniji skladatelj na albumu, a pri tome je fascinantno da nije nikada ništa napisao za čelo. Odlučio sam biti prvi koji će Mozarta obraditi na čelu. A da je živ, siguran sam da bismo “kliknuli” i postali prijatelji, da bi mu se svidjelo to što radim i da bi mnogo toga i sam prearanžirao za čelo. Prepoznali bismo se kao srodne duše.
Koja je razlika u sviranju rocka i klasike?
Ja to uopće ne dijelim. Sve je isto. Dolazim na pozornicu, uzimam čelo i o kakvom god repertoaru da je riječ, uživim se i prirodno me ponese atmosfera. Kad sviram rock podivljam jer imam rockersku životinju u sebi koja se automatski probudi pa trčim i valjam se, a kad je u pitanju neka romantična klasika, automatski se budi ona moja lirična, nježna strana. Kod mene sva glazba ide preko emocija, ne analiziram je racionalno po žanru.
Kakvo je stanje s klasikom u Hrvatskoj, ima li publike ili klasika lagano odumire?
Rekao bih da “hardcore” klasika, nažalost, lagano umire, a za to ne krivim previše publiku, nego ljude koji klasiku prezentiraju suhoparno i dosadno. Umjesto da razbijaju barijere i zidove prema publici, oni u klasiku dodaju još više tenzija i pravila, a i izbor djela koja nerijetko izvode ne sviđa se ni izvođačima ni publici. Ovo što ja radim može zainteresirati i šire mase i mislim da time radim dobru stvar i za klasiku.
Da ipak postoji interes, crno na bijelo dokazuje Albinonijev “Adagio” koji ste odsvirali i stavili na YouTube gdje je dosad gledan 45 milijuna puta. Je li toj ludoj brojci pridonijela i popularnost 2CELLOS?
Ne. To je rezultat strasti koju unosim u klasiku. Ljudi to osjete, ona dotiče svakoga. I to je ono što često kod klasičara nedostaje, oni ponekad previše štreberski prezentiraju note.
Kako biste laicima objasnili taj “klik” koji se dogodi klincu koji se zaljubi u instrument, počne svirati i ne želi više ništa drugo? Biste li mogli išta drugo raditi?
Ja vam uopće ne mogu zamisliti da bih ikada išta drugo radio. U usporedbi sa sviranjem, sve drugo mi je dosadno i neinspirirajuće. Glazba me maksimalno ispunjava. To je stil života, to nema nikakve veze s poslom. I da nisam u glazbi postigao javni uspjeh, i dalje bih svirao i jedino to radio. To je potpuna opsjednutost.
U godini smo proslave Beethovenova 250. rođendana. Njega je zadesila gluhoća, što biste vi da vam se dogodi nešto slično?
Uh! Strašno, ali mislim da i tada glazba nastavlja teći u vama i da bih našao načina da nastavim svirati. Nema te barijere koja bi me sputala u nečemu što mi je najveća strast. U tome i jest Beethovenova veličina, dokazao je da unatoč teškoćama možete postati još bolji. Izoštrili su mu se drugi osjeti i još je bolje prezentirao glazbu. Sve loše možete pretvoriti u svoju korist, to je prava poruka.
Stvara li Stradivarijev čelo doista takvu razliku u zvuku da ih ljudi plaćaju i po nekoliko milijuna eura?
Svirao sam na jednom i mislim da i nema tolike razlike u zvuku koliko taj instrument nosi povijesnu težinu i priču. Ima i drugih sjajnih čela koja ni približno nisu tako skupa kao Stradivarijeva, a mogu se po zvuku mjeriti s njima.
Biste li dali toliko novca za jedan takav instrument?
Ma ne! Meni bi to bilo samo opterećenje. Morao bih ga čuvati, paziti da ga ne zagubim, da ga ne zaboravim u autu... ma ništa od toga. To bi mi bio samo stres.
Bili ste introvertirano dijete izloženo vršnjačkom nasilju zato što niste igrali nogomet kao svi dječaci već ste predano svirali... Kako danas gledate na to vrijeme, je li vas to ojačalo?
Pitam se gdje su danas ti dečki “nogometaši” dok se ja družim s Ronaldom i Messijem i sviram na Zlatnoj lopti? Čista ironija sudbine. Uglavnom, to me svakako ojačalo. Čini mi se da su svi koji su postigli neki uspjeh, imali u djetinjstvu sličan problem koji ih je motivirao da se dokažu. S druge strane, nekome to da snagu, a nekoga pak zakoči u razvoju. Meni je to bio poticaj da se istaknem iako se nisam uklapao i pokušavao biti kao i svi drugi. Dokazao sam da se i s klasikom i čelom može napraviti nešto “cool”.
Novcu i slavi niste težili, pojavili su se kao nusproizvod niza okolnosti. Jesu li vam novac i slava ipak ikada radili o glavi?
Ne, nikako. Novac me nikada nije zanimao, on je posljedica misije u kojoj jesam i samo me ona zanima. Novac i slava nisu ni okrznuli moj karakter.
Sagradili ste svoj “Neverland”, kuću kraj mora u blizini Pule. Kako uživate ondje, što radite kada ne svirate?
Stalno sam u nekim mislima i razmišljam koji će biti sljedeći korak. Moj mozak nema ni sekunde mira, u njemu stalno kuha, a sve je vezano uz glazbu. Stalno tražim nova rješenja kako klasiku približiti masi. Drukčije i ne znam niti bih mogao funkcionirati.
2CELLOS potpisao je ugovor s Creative Artists Agency (CAA), agencijom koja zastupa i Brucea Springsteena. Iako ste trenutačno na “pauzi”, iduće godine, na desetu godišnjicu osnutka 2CELLOS, planirate zajednički povratak.
Vraćamo se u velikom stilu. Doduše s manje koncerata nego prije, no svirat ćemo u najvećim centrima i arenama, a u planu nam je i šesti album. Do tada idem na svoju prvu veliku soloturneju. Počinjem u Europi – Pariz, Berlin, pa London gdje ću svirati s Kraljevskim simfonijskim orkestrom – sve je već rasprodano. Slijede Amerika, Egipat, prvi put idem i u Rusiju... Bit će to vesela godina.•
