Ništa ne može zamijeniti iskustvo gledanja vrhunskih filmova na velikom platnu, kao ni osjećaj zajedništva i žamor ushićenih komentara i dijeljenja iskustava nakon projekcije. Upravo to bila je to misao vodilja organizatora ovogodišnjeg, jubilarnog 30. zagrebačkog Animafesta. Iako su ga morali odgoditi za jesen, ispostavilo se to kao prava odluka te ćemo ovo izdanje moći gledati u Kinu SC, Teatru &TD, Kinoteci i brojnim drugim lokacijama. I već nam poznatim epidemiološkim mjerama, obaveznim maskama i futurističkim toplomjerima unatoč, uzbuđenje je na otvorenju u ponedjeljak bilo opipljivo u zraku. A i da nije bilo kriznih ograničenja sjedećih mjesta u Studentskom centru, sigurno bi se tražilo mjesto više. Publika je oduševljeno pljeskala i dobitnicima godišnjih festivalskih nagrada, a posebice legendarnom švicarskom animatoru Georgesu Schwizgebelu koji je sa sedam nagrada i tri priznanja najnagrađivaniji autor u povijesti Animafesta te je itekako zaslužio ovu posljednju, Nagradu za životno djelo.
Filmski dio zatim je započeo prvim od šest blokova u prestižnom Velikom natjecanju kratkometražnog filma, uz koji će se po provjereno dobroj recepturi održati i Natjecanja studentskog i hrvatskog, te filma za djecu koji će se ove godine besplatno online pratiti u školama i vrtićima. Filmofile će razveseliti i popratni sadržaji poput prezentacije najboljih, ali i najčudnijih ostvarenja s festivala Annecy, program animiranih bisera iz Mađarske, ovogodišnje zemlje u fokusu, retrospektive i masterclassovi te još mnogo mnogo toga. A da se u jakoj međunarodnoj konkurenciji i naši filmovi itekako dobro drže, svjedoče nam i dva ovogodišnja festivalska favorita - riječ je tu o spotu “The Closing Door” Lucije Mrzljak te filmu “Arka” Natka Stipaničeva.
Mrzljak, hrvatska ilustratorica i animatorica koja živi i radi u dalekoj Estoniji, potegnula je sve do Zagreba kako bi ispratila svoj najnoviji uradak koji je napravila kao videospot za svjetski poznatog irskog kantautora, grammyjevca i oskarovca Glena Hansarda.
- Glena sam upoznala u Tallinu, gdje imamo zajedničku prijateljicu koja je za njega organizirala jedan koncert. On inače zaista može napuniti cijelu halu, ali ovo je bio minijaturni, intimni nastup u jednoj srednjovjekovnoj zgradi. Zatim smo se zapričali u backstageu i kada je čuo čime se bavim, pitao me želim li surađivati - priča nam Mrzljak čiji je film po festivalima proputovao Europu, a bio je i nagrađen na Mediavawe festivalu u Mađarskoj posebnom nagradom žirija.
Kada su Hansard i ona započeli suradnju, poslao joj je cijeli svoj, još uvijek sirovi, neobrađeni album i rekao - izaberi pjesmu koju želiš.
- Pjesma The Closing Door me privukla najviše od svih. Poznajem njegov glazbeni i stil i ovo je nešto novo, drugačije. Pričao mi je i o tekstu, kojeg je napisao nakon što je upoznao Leonarda Cohena i o melankoliji utkanoj pjesmu, a budući da sam imala apsolutnu slobodu interpretirati je, odlučila sam se za minimalizam - ispričala nam je Mrzljak čiji su jednostavni potezi kista i tinte zaista savršeno poetična podloga Hansardove pjesme.
A “Arka” Natka Stipaničeva, već je poharala festivale i pokupila čak četiri nagrade. Prikazana je na Annecyju, pobrala je lovorike na Festival mediteranskog filma u Splitu, na Taboru, šibenskom Supertoonu i kosovskom Anibaru pa smo sigurni da je slična sudbina čeka i u Zagrebu. Predstavljena je kao savršena metafora društva koje mirno plovi u propast, plješćući pritom kapetanima naše sudbine, no Stipaničev odlučno tvrdi da je ona otvorena svakome na interpretaciju.
- Još prije četiri godine, kada sam počeo raditi na filmu, na to su me nagnale neke loše slutnje o smjeru u kojem se krećemo mi, Europa i svijet. I eto, kroz te godine, ta situacija postala je još aktualnija. Nisam htio filmom progovoriti o nečemu egzaktnom, nekoj točno određenoj pojavi, već sam želio da se njegova poruka može iščitati što šire. Bio sam svjestan da je riječ o snažnoj ideji i da bi iz nje mogao nastati dobar film, ali s vremenom sam potpuno izgubio objektivnost. Utoliko mi je drago što je dobio sva ova priznanja, to mi je priznanje da sav moj trud i rad nisu bili uzaludni - kazao nam je Stipaničev, koji je “Arku” napravio u zanimljivoj kombinaciji 2D i 3D animacije kako bi dobio prirodni, organski štih koji na trenutke podsjeća na pravi stop-motion.
“Arku” možete pogledati 30. rujna i 3. listopada u trećem bloku Velikog natjecanja, a “The Closing Door” u šestom bloku 2. i 3. listopada, ali savjetujemo vam da dobro proučite ovogodišnji program kako vam ne bi promaklo još izvrsnih stranih i domaćih uradaka. Moramo pritom spomenuti i urnebesne "Pustolovine Glorije Scott" Matije Pisačića i Tvrtka Rašpolića, dirljive “Spone” ruske autorice Dine Velikovskaye te film “Fizika tuge” - prvi animirani film u potpunosti izveden u tehnici enkaustike, zaboravljenom antičkom načinu slikanja voskom.
