Što je to u ljudskom biću, pa i u američkom glumcu Kieferu Sutherlandu koji je upravo objavio drugi album, što ga vodi prema country glazbi? Mnogi su to već priznali, godine i zrelost, kada isposničke otkrivalačke pjesme nekome znače više nego u mladosti. Mnogi hollywoodski glumci pod stare dane prešli su na dopisni posao glazbenika i ostvarili zanimljive albume i turneje te, dakako, dodatnu popularnost.
Prebjezi iz glume u glazbu
Je li riječ o hiru ili stvarnoj potrebi, ovisi od slučaja do slučaja. Jedino što je sigurno jest da nije riječ o slučajnosti, nego isplaniranim potezima s dodatnim svjetlima reflektora i pažnjom medija.
Popis glumaca koji su snimali singlove ili albume, zapravo pokušavali napraviti karijere u pop ili rock-glazbi, vrlo je dug. To što ste ih zapamtili kao glumce dovoljno govori o kvaliteti njihove glazbe. Steven Seagal, Bruce Willis, Macaulay Culkin, Hilary Duff, Joe Pesci, Eddie Murphy, Kevin Bacon, Russell Crowe, Keanu Reeves, Ryan Gosling, William Shatner, Don Johnson, Burt Reynolds, ili Billy Bob Thornton koji je objavio ukupno osam albuma, samo su neki od njih.
Vratimo li se na Kiefera Sutherlanda, opet ispada da je country pogodan, originalni američki autorski žanr s kojim se može dokazati mnogo toga; od pripadnosti američkoj kulturi, do toga da možete izbjeći šminku pop-glazbe i odmah krenuti putem autentičnosti iskusnijeg čovjeka. Tu nit vodilju očito zastupa i Sutherland upravo objavljenim drugim albumom “Reckless & Me”.
Sutherland se ozbiljno trudi u tom poslu i već je održao turneje u povodu prvijenca. Upravo su na tim putovanjima nastale pjesme za “Reckless & Me”, u društvu prijatelja, producenta i člana pratećeg sastava Judea Colea, kojima su se pridružili poznati svirači čija imena dovoljno govore, među ostalima i ono gitarista Waddyja Wachtela, suradnika na solo projektima Keitha Richardsa.
Sutherland, zvijezda mnogih serija i filmova, definitivno nije veliki autor, nedostaje mu jačeg talenta, iako je korektan pjevač i izvođač. Zapravo je riječ o prilično formalističkom izletu u radiofonični country-rock kakvim Amerika obiluje. Od honky-tonk barskih rokera, isposničkih balada posvećenih majci ili kćeri, oda cestama i putovanjima, samoći, lutanju i lumpanju, do rockabillyja i country- bluesa, “Reckless & Me” simpatičan je album, ali ništa više toga. Hrapavi Sutherlandovi vokali dodaju na imidžu iskusnog čovjeka koji ne glumi, nego otkriva sebe u vlastitim pjesmama. U kojoj mjeri je ovo “uloga”, odgovorio je sam istaknuvši da otkad je počeo aktivno svirati nije povećao dozu glume u glazbi, nego stvarnog sebe u glumačkim ulogama, poput one u aktualnoj Netflixovoj seriji “Designated Survivor”.
Sve skupa čini se kao zgodan recept, ali već smo ga čuli, jer Kiefer Sutherland ne otkriva nove istine koje već nisu spominjali mnogi glumci prebjezi u glazbeničku profesiju. Od Johnnyja Deppa, Kevina Costnera, Jeffa Bridgesa do Hugha Laurieja, od kojih su svi osim Deppa, zanimljivo, završili u nekoj verziji “starmale” country i rhythm and blues glazbe. Naravno, tu je i primjer Krisa Kristoffersona koji je usporedno s karijerom glumca početkom sedamdesetih započeo samostojeću glazbenu karijeru, ali u njegovu slučaju bila je riječ o “pravom” autoru koji je iza sebe ostavio važne kantautorske radove i suradnje s country-legendama Johnnyjem Cashom, Williejem Nelsonom i Waylonom Jenningsom u zajedničkom bendu The Highwaymen.
Jesu li rokeri bolji kao glumci?
Sutherlanda bi se s njegovom relaksirajućom glazbom moglo usporediti s onime što je podjednako neobvezno svirao Kevin Costner sa svojim bendom Modern West. S druge strane, Hugh Laurie, poznatiji kao Dr. House, koji je nastupio i u zagrebačkom Domu sportova, izdvaja se kao njima nedostižan, daleko ozbiljniji izvođač korijenskih američkih žanrova, premda je Englez.
No, karizma i zrelost, kao i očigledan talent, od njega i nekih filmskih radnika naviklih na scenu učinili su pogodne kandidate za glazbenički posao, kao što su i mnogi glazbenici pokazali da mogu biti glumci-naturščici. No, to je neka druga i duga priča, iako bi se letimičnim pregledom dalo naslutiti da su rock-zvijezde bolji glumci nego što su hollywoodski glumci dobri glazbenici. Od boljih primjera glumaca koji su na filmu i propjevali svakako treba spomenuti Evana McGregora, Nicole Kidman i ekipu filma “Moulin Rouge”, koji su sami otpjevali vokalne dionice u zahtjevnom mjuziklu.
