Prije pet godina, autorica Anja Kofman i hrvatski producent Siniša Juričić osvojili su idejom za film “Chris the Swiss” nagradu Animafesta za najbolji projekt u razvoju.
Ove godine, nakon što je film već nastupio na velikim svjetskim festivalima, bilo je pitanje hoće li uopće u Zagrebu biti prikazan. Zadnjeg dana festivala, paralelno sa svečanim zatvaranjem koje se odvijalo u kinu Europa, kontroverzni animirano-dokumentarni film švicarke redateljice Anje Kofman i hrvatskog koproducenta Siniše Juričića napunio je zagrebačko kino Tuškanac. Velika pozornica je djelovala premaleno za sve članove hrvatske ekipe filma koja se došla pokloniti hrvatskoj premijernoj publici. Međutim, novac koji je utrošen na njihove plaće producent bi sada trebao vratiti, jer povjerenik Hrvatskog audiovizualnog centra nije želio potvrditi, odnosno, kolaudirati njihov već snimljeni film.
Očekivano, aktualni politički problemi brzo su se nametnuli kao centralna točka razgovora s autorima “Chris the Swissa”. I samu publiku nakon projekcije zanimalo je što se događa s HAVC-om, hoće li producent vratiti novac hrvatskoj državi, što je uopće sporno u filmu koji se bavi Prvim internacionalnim vodom koji se početkom rata borio u Istočnoj Slavoniji i jednom sasvim osobnom tragedijom koja je proizašla iz njihova djelovanja?
- Jednostavno rečeno, film nije prošao HAVC-ovu cenzuru. Kako bi umanjili štetu oni potom osnivaju nekakvu komisiju koja bi trebala dati dodatno mišljenje o filmu. A on je već imao premijeru u Cannesu, a sada i na Animafestu, te je izazvao veliku pozitivnu pažnju inozemnih medija, pa čak i onih katoličkih - rekao nam je Siniša Juričić, dodajući da se redateljici sada događa nešto slično onome što je 1991. godine proživio njen ubijeni bratić Chris. Oboje su, smatra Juričić, došli u Hrvatsku ispričati priče koje su im se učinile važnima, misleći da čine nešto dobro i za našu zemlju, sasvim očito nespremni na kaos koji će uslijediti.
Spominjanje katoličkih medija ovdje nije slučajno - u filmu se između ostaloga pojavljuje teza da je strane borce u istočnoj Slavoniji početkom devedesetih financirao Opus Dei, te da je i sam papa Ivan Pavao II. želio da etnički sukob u bivšoj Jugoslaviji dobije i obilježja vjerskog rata!
To je vjerojatno i najkontroverznija točka filma u kojem bi mnogima moglo zasmetati i opisivanje Domovinskog rata kao građanskog, no to su maleni fragmenti intimnog istraživačkog animiranog dokumentarca koji se najviše bavi individualnim sudbinama mladog ratnog reportera Chrisa, te nekolicinom ljudi iz njegova najbližeg kruga, koji su rat gledali drugačijim očima uvezenih ratnika i reportera. Zanimljivo, jedan od vodiča tim stranim novinarima devedesetih bio je i sam Juričić, koji se sjeća i susreta s ubijenim Chrisom. Gotovo tri desetljeća kasnije, ispada da njihov film nedosljedno prikazuje događaje koje je i on osobno iskusio! Da ju je val kritika dočekao nespremnu, potvrdila nam je i sama redateljica.
- Prve negativne ocjene u javnosti krenule su još 2015. godine kada ni sama nisam znala kako će film izgledati, a neki ljudi su se već pravili kao da znaju. Oni misle da sam učinila štetu sjećanju na rat u Hrvatskoj, a moj cilj nije bio upirati prstom ni u koga, a pogotovo ne u Hrvatsku, nego ispričati priču o tome što se dogodilo mom bratiću Chrisu. To je film koji je prikazan u kontekstu jednog dijela hrvatske povijesti, ali ne bavim se pitanjem tko je kriv ili čija je verzija događaja ispravna. Film je temeljen na svjedočanstvima živih ljudi koji su sudjelovali u djelovanjima Prvog internacionalnog voda u koji se Chris učlanio prije nego što je ubijen, kao i na zapisima i snimkama pokojnika, uključujući nekadašnjeg novinara i borca Chica koji je osnovao tu jedinicu, a kasnije je ubijen u Boliviji. Mnogi smatraju da je upravo on bio ključna osoba koja je doprinijela, a možda i naredila Chrisovo ubojstvo - rekla je Kofmel, a Juričić je podsjetio na zanimljiv detalj kako je uz Chica 2009. godine ubijen i jedan Hrvat.
