Autorska ekipa nove operne predstave HNK čini se da je jedan od onih inozemnih paket aranžmana za kakvima Zagrebačka Opera često poseže. I kad u paketu dobijete proizvod kojem su svi dijelovi čitavi i na mjestu najmanje je važno odakle su proizvođači.
Međutim, kada na pozornici vidite nedorečene "metafore", nerazrađen zbor i nerazigrane glavne likove, rijetko ružne i odbojne kostime, a donekle vam se svidi samo scenografija, onda se pitate u čemu su to redatelj Cesare Lievi, kostimografkinja Marina Luxardo, scenograf Luigi Perego, a pogotovo oblikovatelj svjetla Roger Vanoni bolji od naših scenskih majstora koje imamo u svim tim profesijama.
Iz istog je paketa iskočio i dirigent Pietro Rizzo koji, sudeći prema sinoćnjoj izvedbi, nije napredovao od svog debija u Metropolitanu 2009. kada je njegovo dirigiranje New York Times, unatoč pohvale frazi i nijansama, nazvao mlitavim. S tim da je u Zagrebu nastupio u komičnoj operi "Ljubavni napitak" kojoj svaka mlitavost dvostruko šteti, a mlitavosti i kolebljivosti ritma bilo je na pretek.
Sve to ide na dušu opernom direktoru Mihanoviću, ali isto tako i grumen zlata na drugoj strani vage koji premoćno preteže: prvi premijerni nastup riječkog i svjetskog bas baritona Giorgija Suriana! Njegov doktor Dulcamara je bio toliko scenski zabavan, izrađen, uvjerljiv i pjevački savršen da bi mogao bilo kojoj publici bilo gdje na svijetu prodati i ovakvu osrednju predstavu kakvu smo dobili u HNK. On je čitavoj produkciji bio i motor i propeler, divan lik i predivan umjetnik.
I doista, do kraja premijerne večeri svima je na pozornici uvalio po još jednu dozu svog čudotvornog napitka, a svima nama u publici dovoljno zadovoljstva i sreće da sve završi jednim ne samo pristojnim, nego čak i poduljim aplauzom čitavoj ekipi. Ali i potpuno zasluženim ovacijama: u prvom redu samom Surianu, a potom Domagoju Dorotiću koji je opravdao povjerenje kao Nemorino, pokazavši još jednom silno velike glasovne mogućnosti kojima treba omogućiti i još dobrog školovanja. Vrlo solidan Belcore bio je Marko Kalajanović, već ustaljeni gost u Zagrebu, a domaća ljubimica Marija Kuhar Šoša uspjela je svojim cvrkutavim šarmom Adinu učiniti simpatičnom usprkos perici kao iz Psiha. Naposlijetku, jako lijepo iznenađenje u ulozi Giannette bila je zvonka i ljupka Monika Cerovčec.
