"Kada sviram Bacha ne mijenjam ni tona, ni daha, ni predaha". Tako govori ugledni francuski harmonikaš Richard Galliano koji je na Dubrovačkim ljetnim igrama uz Komorni gudački orkestar Slovenske filharmonije održao koncert za pamćenje. Galliano Bacha svira od malih nogu, što znači gotovo pedesetak godina, no tek je lani objavio album Johann Sebastian Bach na harmonici za Deutsche Grammophon. Dio repertoara s tog zapaženog albuma izveo je i u Kneževu dvoru, akustički upravo idealnom za kombinaciju gudača i harmonike. I dok u polaganom stavku Bachova Koncerta za violinu u a-molu Galliano doista duboko ponire u suštinu Bachove glazbe, u brzim dijelovima, premda virtuozno izvedenim, sve djeluje malo odveć matematički plošno.
No, kada se Galliano dohvati skladatelja Galliana i uz pratnju odličnih slovenskih gudača (konačno komorni orkestar koji ne svira poput robota) izvede Opale concerto za bandoneon i gudače, intenzitet koncerta naglo proključa. Mediteranac i džezer, ljubitelj improvizacije i veliki prijatelj Astora Piazzolle, ali i francuskog neobaveznog dokoličarskog muziciranja, Richard Galliano tu je ipak na svom autohtonom terenu u kojem padaju glazbene barijere i skidaju se maske. Pred dirnutom publikom, izveo je Galliano i svoju veliku uspješnicu, La Valse a Margaux, ali se još jednom odužio i Piazzolli izvevši doista velemajstorski njegov poznati Oblivion. Istu skladbu koju je, ali uz gudače milanske Scale koju večer prije izvela, podjednako impresivno i domaća, stonska klarinetistica sa belgijskom adresom Marija Pavlović. Očito, Dubrovnik je grad kao stvoren za Piazzollinu glazbu.
