Dugometražni dokumentarni film ''Neželjena baština'' redateljice i scenaristice Irene Škorić, dobio je Nagradu za najbolji dokumentarni film na 15. Ischia film festivalu , koji se je održao od 24.6.-1.7.2017. na talijanskom otoku Ischia u Tirenskom moru nedaleko Napulja.
Stručnim žirijem je predsjedao legendarni poljski redatelj Krzysztof Zanussi.
Žiri je istaknuo motivaciju za nagradu: "Detaljan posao rekonstrukcije odnosa s neugodnim umjetničko-spomeničkim nasljeđem, koji redateljica Irena Škorić, zbog biografskih razloga nekompromitirana tim razdobljem, započinje igrom: popunjavanjem albuma sa sličicama spomenika bivše Titove Jugoslavije. Ti spomenici –nijemi svjedoci prošlosti koja je bila svakodnevnica mnogih generacija – danas su zaboravljeni i napušteni. Redateljica nam pripovijeda o odnosu koji su ljudi i hrvatski teritorij očuvali s tom poviješću. Pripovijeda nam i zašto je važno sačuvati obilježja, pogotovo ona umjetničke vrijednosti, koja su sposobna pričati o nekom razdoblju...kako ne bismo postali kao oni, koji u naletu ikonoklastičkog bijesa uništavaju remek-djela čovječanstva kao što su ona u Palmiri."
Film je do sada osvojio 1. nagradu za najbolji dokumentarni film na 6. Balkan New Film Festivalu BaNeFF u Stockholmu i Zlatnu nagradu za Najbolji film u kategoriji povijesne i arheološke tematike na WorldFestu u Houstonu, a svoju svjetsku premijeru imao je na međunarodnom Sarajevo film festivalu prošle godine. Hrvatsku premijeru doživio je ove godine na ZagrebDoxu.
Cilj ovog unikatnog filmskog festivala je da kroz filmove promovira kulturni identitet zemlje i posebnosti lokacija korištenih u filmskoj naraciji, a održava se pod visokim pokroviteljstvom Europskog parlamenta.
Stominutni film „Neželjena baština“ govori o sudbini iznimno vrijednih spomenika koji govore o vremenu antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu. Od 1945.- 1990. godine izgrađeno je na tisuće NOB spomenika po cijeloj bivšoj Jugoslaviji koji, svaki na svoj način, obilježavaju događaje iz Drugog svjetskog rata.
Ti su spomenici bili, posebno neki vrlo visoke umjetničke vrijednosti, dio afirmacije antifašizma kroz obrazovni proces, političke skupove i turističke projekte. U Hrvatskoj je od devedesetih srušena i devastirana polovica, njih oko tri tisuće. Film Irene Škorić priča o spomenicima naših vrhunskih umjetnika srušenim od devedesetih do danas. Promijenjene društvene vrijednosti i nove političke okolnosti su međunarodno priznata umjetnička djela učinila nepoželjnima i metom vandalskih rušilačkih napada. Slikom i govorom svjedoka, eksperata, umjetnika i političara, pa i onih koji su građu spomenika prodavali kao sekundarnu sirovinu, film govori o sudbini umjetničkih djela pretvorenih u otpad, ali i o društvu koje se odreklo svoje povijesti i vrijedne umjetnosti.
Snimanje cijelog filma, koji je nastao u produkciji Artizana filma, potrajalo je čak nekoliko godina, a za kamerom su se izmjenjivali Branko Cahun, Darko Krakar i Robert Krivec. Montažer je Silvije Magdić a skladatelj Ivo Josipović.
Filmovi o spomenicima su glupost dok god se ne snimaju filmovi o zločinima onih po kojima ulice nose nazive.