Irački autor s finskom adresom Hassan Blasim jedan je od gostiju 16. Festivala europske kratke priče. Na hrvatski je prevedena njegova nagrađivana zbirka priča “Irački Krist”, a londonski The Guardian ga je nazvao “vjerojatno najvećim živućim piscem arapske proze” čije se priče prevode na brojne jezike. S Hassanom Blasimom intervju smo radili elektroničkom poštom. Rekao je da ne razumije pitanje kada se prvi put susreo s nasiljem, ali i da ne želi odgovoriti na pitanje o Arapskom proljeću. Na pitanje koliko zapadna civilizacija još s predrasudama gleda na arapski svijet i arapsku civilizaciju, Blasim je odgovorio da to pitanje zahtijeva puno više prostora i vremena za odgovor, pa će ga uskratiti.
U rodnom Iraku bili ste filmski redatelj, a režirate i u Finskoj. Zašto se onda više i češće bavite književnošću?
Studirao sam film u Bagdadu. U Finskoj u stvari nisam radio s filmom osim na početku kad sam tek došao ovdje. U Finskoj sam uglavnom samo pisao. Sada radim na novoj knjizi i kad to završim, opet ću se početi baviti filmom. Za mene je pisanje posao, a film neka vrsta hobija.
Zbog čega uglavnom pišete kratke priče?
Pišem kratke priče cijeli svoj život počevši od tinejdžerske dobi. U stvari, pišem pjesme, članke, dramska djela baš kao i kratke priče, ali me čitatelji sa zapada znaju samo po kratkim pričama. Prošle godine napisao sam i komad za kazalište u Finskoj.
U Europu i Finsku ušli ste kao ilegalni imigrant, ali još prije trinaest-četrnaest godina. Koliko dugo teče ta imigrantska rijeka ljudi s Bliskog istoka u Europu, o kojoj se više piše tek u posljednje dvije godine?
Ilegalna imigracija je oduvijek prisutna kroz povijest, ljudi se kreću ilegalno iz zemlje u zemlju oduvijek, ali zapadni mediji se uglavnom fokusiraju na zadnji imigrantski val zbog ogromnog broja ljudi koji bježi zbog rata u Siriji. S druge strane, desničarske stranke ponovno rastu i napadaju izbjeglice i imigrante. U isto vrijeme je prisutan ekonomski problem u zapadnim zemljama. Kada se mala grupa ljudi utopi u moru, to je mala vijest, ali kad izbjeglice stignu u našu zemlju i postanu dio naše ekonomije, onda postanu subjekti vrijedni debate u medijima.
U Finskoj ste etablirani autor, nakon što ste kao prvi arapski pisac 2014. dobili Independentovu nagradu za knjigu “Irački Krist”. Održavate li kontakte s umjetnicima u Iraku i Bagdadu?
Da, naravno. Dok sam živio u Bagdadu, bio sam poznati mladi umjetnik, tako da poznam većinu umjetničke scene te sam u kontaktu s kolegama i prijateljima.
Bojite li se da će Europa otići udesno i zaoštriti politiku prema migrantima?
Migranti sve ovo vrijeme nisu dobrodošli u Europi, a desničari su opasnost i za samu Europu. Oni su prijetnja svim europskim vrijednostima stvorenim nakon Drugog svjetskog rata. Nadam se da nećemo zaboraviti što je nacionalizam učinio Europi u Prvom i Drugom svjetskom ratu.
Bili ste na Festivalu europske kratke priče prije četiri godine. Odlazite li rado na festivale?
Ponekad da, a ponekad je to samo dužnost.
Pišete na arapskom jeziku. Ima li na Zapadu dovoljno prevoditelja za arapski?
Nema puno onih koji prevode s arapskog jezika. Problem u zapadnom svijetu nije samo što ne prevode puno s arapskog, nego ne prevode puno ni pisaca s područja Afrike ili Azije. Europljani žele razumjeti svijet kroz njihove vlastite političke partije i njihove vlastite medije, ne želeći razumjeti svijet umjetnosti i književnosti drugih dijelova svijeta. Primjercie, bio sam na mnogim europskim književnim festivalima koji se nazivaju međunarodnima, ali devedeset posto pisaca koji su na njih pozvani su iz zapadnog dijela, tako da se to teško može nazvati međunarodnim festivalom.
kad frljić emigrira u irak ili saudijsku arabiju i dobije status kakav si ti dobio u europi ja ću se s tobom složiti. a do tad, ne melji gluposti.