Nije lako ovih dana biti dio glumačkog svijeta; nitko nikog ne zove kako bi čestitao novu 2019. godinu, već svi razgovaraju o velikanima koji su otišli:
Izleti čovjeku psovka
- Pred sam Božić stigla je vijest o smrti velikog Tonka Lonze, a sad i Ivo. Strašnu mi je vijest javio Mladen Čutura, a kako znam da su godinama veliki prijatelji, nisam se mogao ni zavaravati da mi javlja lažnu vijest. Iz mene je u tom trenutku izašla samo psovka. Nema jačeg od psovke, a nakon toga ostaje samo šutnja - govori glumac Duško Valentić.
S Ivom Gregurevićem u dugom glumačkom stažu radio je na samo jednom projektu, ali baš je taj njihov zajednički posao - televizijska serija "Velo misto" - zauvijek upisan u sjećanje generacija televizijskih gledatelja, ali i u anale najvećih glumačkih izvedbi u TV mediju.
Iako su obojica bila u glavnoj glumačkoj ekipi serije koja je pričala povijest Splita koje nema bez povijesti Hajduka i koju je po scenariju Miljenka Smoje režirao Joakim Marušić, zajedno su snimili samo jednu jedinu scenu - ulazak partizana u oslobođeni Split.
- Sjećam se kako sam baš na toj sceni zavidio Ivi, jer on je u Split ujahao na konju. Ja sam želio jahati, ali kako sam glumio partizanskog komandanta, morao sam se voziti u džipu - kaže Duško Valentić. On ne štedi riječi hvale za Ivu Gregurevića.
Sjetio se tako legendarne scene u kojoj Strikan - Špiro Guberina - uči plivati svog Netjaka - Ivu Gregurevića. Duško kaže da je upravo to mitska scena, jedna od najboljih ne samo u toj seriji već najbolja među svim scenama ikada snimljenim u hrvatskim TV serijama.
- Bio je Ivo zaista sjajan glumac. Bog mu je talenta i umijeća dao šakom i kapom i još dodao bagerom - jasan je Valentić.
Sa sjetom, ali i ponosom sjetio se tih davnih dana u kojima je serija snimana, počevši 1979. godine. Bio je to nadasve zahtjevan posao koji je trajao punih jedanaest mjeseci, tijekom kojih je tadašnja Televizija Zagreb snimila seriju od čak četrnaest epizoda.
- Bio je to ogroman posao, četrnaest epizoda od kojih je svaka trajala 90 minuta, a za svaku smo imali otprilike tri tjedna snimanja. Bio je to paklen ritam. Snimili smo, dakle, vremenski 14 igranih filmova i siguran sam da se to neće nikada više ponoviti. Nema više novca za takve velike produkcije. A kao što Balašević pjeva o vojsci "tamo sam stekao druga do groba...", za sve nas to je bila ta serije. Punih 11 mjeseci bili smo na okupu, naporno radili, zajedno ručali i večerali, zajedno disali za tu seriju... I to se zajedništvo u njoj vidi. Nije tu bilo zvjezdanih "ispada" iako su na okupu bili sve prije nego nepoznati glumci. Bio je to vrhunski složen glumački ansambl koji je prije snimanja svake scene bio vrhunski pripremljen i zato smo i uspjeli to odraditi - sjeća se Duško Valentić.
Slučajni susret
S Ivom se, iako nisu imali zajedničkih scena, sretao svakodnevno, u garderobi, šminki, na setu. Sjeća se kako ga je uporno zezao tvrdeći da je njemu puno lakše glumiti Netjaka jer njegov lik, kao i onaj Špire Guberine, govori vlaški, dok je on za ulogu Papundeka i te kako morao učiti splitski.
A neraskidive glumačke veze koje su se rodile na snimanju "Velog mista" potvrdile su se i u Duškovu zadnjem susretu s Ivom Gregurevićem:
- Prije samo nekoliko tjedana slučajno smo se sreli u Karaki. Kao i svaki put, izljubili smo se i izgrlili, popili piće i razgovarali. I kada sam uspio koliko-toliko "probaviti" vijest o njegovoj smrti, sjetio sam se da sam isto tako nekoliko tjedana prije nego što je umro Boris Dvornik, a tada smo zajedno snimali "Ratkajeve", i s njim otišao na piće. Bili su Ivo i Boris zapravo slični, jedinstveni glumački velikani. Dok si njih gledao kako rade, činilo se da je gluma najjednostavniji posao na svijetu, da to doista može svatko - s tugom zaključuje sjećanja Valentić.
>> Pogledajte najveće uloge Ive Gregurevića
vise je vridia ivin mali prst.. nego cili danasnji sabor rvatski patuljci u njemu..pa se pitam zasto stoka takva covika ne bira za predsjednika ili premijera..zasto valjda jer kad se netko od njih i nadje medju njima..vidi da ima poslaa sa kokosarima i stokom..i podje ca.