– Prošlost nikada nije završena, a to me kao pisca najviše i zanima. Kroz iskustvo mijenjamo pogled na prošlost. Mi pisci preslagujemo prošlost – rekao je ugledni srpski prozaik i višestruki dobitnik NIN-ove nagrade Dragan Velikić na tribini Festivala svjetske književnosti, koja se bavila suočavanjem s prošlošću kroz književnost. Uz Velikićev roman “Astragan”, koji je prvi put objavljen prije trideset godina u čuvenoj biblioteci Hit, a upravo ga je reprintirala zagrebačka MeandarMedija, tema diskusije koju je moderirao Dario Špelić bila je i knjiga “Uspon i pad NDH: 10 dana u travnju” Borisa Rašete i Gorana Gavranovića, aktualni hrvatski povijesni bestseler.
Velikić je pomalo demistificirao pisanje povijesnih tema rekavši da je u “Astraganu”, u koji je uvrstio i lik Lenjina, istraživao njegovo putovanje blindiranim vlakom Crvenog križa iz Züricha u Petrograd. O tome je najviše doznao iz fascinantne Lenjinove dvotomne biografije autora Louisa Fischera, u kojoj je našao i podatak da su Lenjina na petrogradskoj Finskoj stanici dočekali Čehidze i Skoboljev.
– Za Čehidzea sam u romanu napisao da je bio šutljiv, jer mi je bio potreban neki pridjev, pa sam izabrao baš šutljivost. Roman sam nakon što je bio objavljen poslao svojoj francuskoj prevoditeljici Mireille Robin. Kada je pročitala roman, upitala me odakle znam da je Čehidze bio šutljiv. I objasnila da se u Parizu družila s Čehidzeovom unukom te da je upoznala i samog Čehidzea, koji je 1918. godine napustio Rusiju jer se nije slagao s Lenjinom. A Čehidze je na tim pariškim okupljanjima uglavnom vezanim za pravoslavne blagdane sjedio u kutu i, prema Robin, bio je jedna od najšutljivijih osoba koje je vidjela. Valjda sam do te Čehidzeove šutljivosti došao nekim energetskim putem. Mislim da roman “Astragan” i trideset godina nakon nastanka dobro stoji – rekao je Velikić.
Pri tome je rekao i da se u gradovima koji postoje stoljećima, pa i milenijima, poput Pule u kojoj je odrastao, drukčije i intenzivnije osjeća gustoća vremena.
– Svako pisanje je potkopavanje. Kada je Milošević rekao onu čuvenu rečenicu: “Niko ne sme da vas bije”, na snimkama se vidi da je to rekao u strahu, a kasnije je baš ta rečenica postala težište za cijelu njegovu politiku – rekao je Velikić, koji ističe da je u pisanju o povijesti i povijesnim temama jako važan kontekst.
Rašeta je rekao da su u istraživanju arhiva za knjigu o nastanku NDH naišli na brojne dokumente, iako su neki arhivski dijelovi pročišćavani tijekom godina, što se posebno odnosi na dokumente o Miroslavu Krleži iz vremena Pavelićeva režima. Služili su se i autobiografskim zapisima povijesnih osoba kao što su to bili, primjerice, Vladko Maček i Vladimir Velebit. Pri tome je istaknuo da su neke od tih autobiografija, poput one Mačekove, napisane odličnim stilom.
