Postoje dvije verzije o nastanku “Torpeda”. Prva kaže da ga je Abuli kreirao prema ideji Josepa Toutaina, poznatog španjolskog izdavača stripova, a druga tvrdi da Abuli sam stoji iza originalnog koncepta. Bilo kako bilo, Toutain je definitivno bio taj koji je odlučio da se kreće u objavljivanje serijala i kao crtača je izabrao izuzetnog američkog umjetnika Alex Totha. Toth je izuzetno cijenjen i hvaljen crtač među svojim kolegama, jedan od besmrtnih majstora čiji je utjecaj na strip gotovo nemjerljiv. Međutim, Toth nikad nije doživio adekvatan komercijalni uspjeh, uglavnom zahvaljujući činjenici da je crtao mahom kratke priče za razne magazine i da nije imao svog, „velikog“ junaka, kojem bi posvetio dobar dio karijere.
S druge strane, Toth je bio pristaša „manje je više“ struje u stripu i njegova se filozofija može sažeti u njegovoj slavnoj izjavi: „Crtež je savršen onda kad mu se više ništa ne može oduzeti“. Široka publika željna crtačkog spektakla, bogatstva detalja i grafičke virtuoznosti često nije sposobna prepoznati ljepotu u esenciji crteža, ali to je priča za neku drugu priliku.
Alex Toth ne samo da je pristao raditi na serijalu nego mu je i dao ime. Poslao je Abuliju i Toutainu listu imena kakvim su u tridesetima u Chicagu i New Yorku plaćeni ubojice često bili nazivani u slengu ili novinama, a Torpedo je izabrano kao najefektnije. Nažalost, Tothov svjetonazor nije se slagao s crtanjem serijala koji je toliko pun nasilja i seksa, a kako je “Torpedo” startao u magazinu Creepy, u prvom redu namijenjenom horor-stripovima, pa ni Abuli ni Tautain nisu imali namjeru omekšati svog junaka, Toth je već nakon dvije epizode odustao. Na njegovo mjesto došao je mladi i perspektivni crtač Jordi Bernet, koji je do tada crtao serijal Dona Uraca koji je započeo njegov otac Miguel Jorge i tako je nastao jedan od najpoznatijih tandema koji će obilježiti španjolsku, a i svjetsku strip-scenu.
Tko je Torpedo? Iako je Večernjak ozbiljan dnevni list, mislim da za potrebe ove recenzije mogu ostaviti političku korektnost i pristojnost sa strane i nazvati stvari pravim imenom. Torpedo je beskrupulozan, nemilosrdan i opasan kurvin sin, slika i prilika plaćenog ubojice, crna svilena košulja i kravata, šminkersko bijelo odijelo i cipele, Stetson na glavi, kožnate rukavice i neizbježna cigareta Camel u ustima. Pravim imenom Luca Torelli, potječe iz siromašne obitelji sa Sicilije, iz koje je silom prilika kao dječačić morao pobjeći u New York nakon što mu je lokalni mafijaški kum pobio roditelje (naravno, taj račun Torpedo je izravnao godinama kasnije). U New Yorku je neko vrijeme živio kod rođaka i radio kao čistač cipela sve dok nije ubio policajca i postao gangster. Otad riječ milost ne postoji u njegovu rječniku, koji ionako nije posebno bogat. Torpedo je tip čovjeka koji ne voli puno govoriti, a i u onim rijetkim prilikama kad postane brbljav, radi to šakama ili, još bolje, pištoljem. Torpedo je čovjek koji nema morala i kojemu zakon ne znači ama baš ništa, baš kao ni ljudski život, i koji će pregaziti svakoga tko je bio dovoljno nesretan da mu stane na put. Mačist i seksist, ni njegov odnos prema ženama nije puno bolji. On ne pita, on uzima silom. Mada ne uspijeva u tome baš svaki put, o čemu svjedoči ožiljak na njegovu obrazu.
Radnja se događa u Americi tijekom Velike depresije tridesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme kad su gangsteri i njihovi obračuni bili svakodnevna pojava na ulicama. U pričama o Torpedu upoznajemo ljude koji, poput njega, žive na marginama društva: kurve, ubojice, alkoholičare, razbijače, pljačkaše, bossove, konobare te još cijelu galeriju živopisnih likova koji se kreću u tom gangsterskom miljeu. Torpedo se tu nalazi na svom teritoriju i u društvu u kojem vrijedi pravilo “ubij da ne budeš ubijen” uspješno se održava na površini. Za razliku od većine plaćenih ubojica koji uglavnom preferiraju raditi sami, Torpedo ima i desnu ruku, priglupog pomoćnika Rascala, koji nerijetko igra vrlo važnu ulogu u Torpedovim planovima, što obično znači da redovito izvuče deblji kraj. Čisto da se zna tko je gazda, je li.
Glavne odlike serijala su nasilje i seks popraćeni obiljem brutalnog crnog humora koji dolaze iz Abulijeva bogatog dvadesetogodišnjeg iskustva uređivanja i prevođenja kriminalističkih noir priča, dok s druge strane velik udio u uspjehu serijala ima Jordi Bernet i njegov sjajan crtež kojim su se proslavili i on i Torpedo. Bernet posjeduje izvanrednu sposobnost pripovijedanja slikom, a crtež mu je izrazito direktan, snažan, dinamičan i dopadljiv, sa snažnim kontrastima svjetla i sjene te određenom dozom groteske, koji izuzetno dobro pristaju ugođaju u kojem se odvijaju Torpedove avanture. Bernet ima izvanredan osjećaj za detalje pa, iako njegov crtež nije pretjerano realističan, scenografije mu izgledaju vrlo uvjerljivo i stvarno. Dok čitate “Torpedo”, doslovno možete osjetiti ustajali zrak zadimljenih krčmi, smrad ribe na molovima i ribarnicama, smrad urina pomiješan s užeglim smećem iz mračnih uličica u kojem će netko upravo dobiti nož u rebra… No, još važnije, njegovi likovi kao da su živi. Gnjevan pogled, kletva procijeđena kroz zube, masnica na obrazu, podmukli smijeh… “Torpedo” je ogledni primjer kako treba crtati stripove. Iako su Abuli i Bernet kasnije tijekom karijere surađivali s drugim autorima i radili na drugim stripovima, nije čudo što je “Torpedo” bio i ostao njihov zaštitni znak.
“Torpedo” je doživio velik uspjeh u cijelom svijetu pa tako i kod nas, gdje je tijekom godina doživio velik broj izdanja, što u albumima, što u raznoraznim revijama. Fibra je 2017. objavila definitivno, kompletno, kronološko izdanje “Torpeda” u dvije knjige u izvrsnom prijevodu Nikole Pezića. Usprkos brojnim prijašnjim izdanjima, Fibrin se “Torpedo” brzo rasprodao te ga neko dulje vrijeme nije bilo u knjižarama i striparnicama, sve do ovog tjedna, kad sam odlučio ispraviti tu nepravdu.
