Legendarne Ane Lendvaj, modne kritičarke i novinarke Večernjeg lista koja je preminula 23. veljače 2016. godine a kojoj u čast Večernji list dodjeljuje i modnu nagradu koja nosi njeno ime, malom posvetom ovih dana prisjetili su se i dizajner umjetničkog nakita Mario Nokaj i Anin veliki prijatelj Josip Tešija, i izradili broš s njenim likom.
- Broš Portret Ane Lendvaj napravili smo laserskim graviranjem u srebru , za Josipa. Ana je bila naša zajednička prijateljica i bio mi je istinski izazov preslikati njen karakter u ovoj formi - kazao je Mario Nokaj, a Tešija, maneken i kustos Galerije Kranjčar, na njega se nadovezao:
- Ana je zadužila novinarstvo, posebno modni svijet. Već četri godine nije s nama pa joj posvečujemo ovaj mali omaž u vidu broša s njenim likom. Nek nam bude u srcu. Sjećam se jedne revije. Počinje za pola sata, iza scene sam, traju zadnje pripreme za izlazak. Trese me trema. Odjeća je više kostimografska, instalacija i čudni šešir. Stiže Ana i po običaju baca pogled i prste prema modelima i odjeći, zapitkuje, dira, sve je interesira i pita me: "Imaš tremu od publike?' Da, odgovorih. Kaže mi: Udahni duboko, izgledaš izvrsno, dizajnericu potapša po ramenu i kaže bit će samo veliki aplauz jer rad je čudesan. Tako je i bilo! Ana je bila čudesan prijatelj, čovjek i novinar.
Ana Lendvaj bila je likovna i modna, ali i književna kritičarka te rijetko svestrana novinarka koja je profesionalno bila vezana uz Večernji list od 1975. godine pa sve do smrti. Njezina erudicija i ukus za lijepo i novo, njezina trajna otvorenost prema mladim, kreativnim ljudima i praksama otvarali su joj novinske stranice mnogih specijaliziranih časopisa, novina, priloga. Njezina bibliografija je iznimna.
Potkraj šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je studirala jugoslavistiku i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te biotehnologiju na BTO-u u Zagrebu, javljala se i poezijom. Objavljivala je u zbornicima Mladi hrvatski pjesnici uz imena kao što su Stjepan Gulin, Branko Maleš, Sead Begović, Božica Jelušić, Drago Štambuk, Rene Matoušek... Tih je godina vodila i književne večeri, između ostaloga i u zagrebačkom Lapidariju, a povremeno je uređivala i poetske zbirke za zagrebačku Altagamu kao osoba iznimno upućena u pjesništvo i literaturu. Bila je prisutna i u omladinskom i studentskom tisku, a u paru s Brankom Malešom bila je neizbrisivi dio umjetničkog emancipiranog buđenja zagrebačke urbane scene.
I rad u Večernjem listu, u kojem stalni posao dobiva u veljači 1979. godine, nakon četiri godine honorarčenja, koristi za promicanje novih tema, novih imena, novih umjetničkih praksa i pojava, pa piše o fotografiji, performansima, videoumjetnosti, dizajnu... I dok drugi novinari pišu o ljudima s pozicije autsajdera, Ana Lendvaj bila je nezaobilazni insajder najprogresivnijih umjetničkih procesa. Njezina svjedočanstva i poznanstva itekako su obogatila ne samo njezin borbeni karakter nego su joj izbrusila i kriterije pa je s vremenom doista postala kritičarka čije se prosudbe i danas citiraju i poštuju.
