Posebno je zanimljivo bilo slušati uspomene dvojice velikih autora, srpskog redatelja Đorđa Kadijevića ("Leptirica") i velikana hrvatske kinematografije Krste Papića ("Izbavitelj"), koji su iz različitih pravaca stigli do snimanja horora: Kadijeviću su postavljane političke prepreke koje je prevazišao tako što je svoje žanrovske filmove radio za televiziju, na kojoj je naišao na mnogo bolje uvjete, dok je Papić u fantastični film "pobjegao" zbog prašine koja se digla oko njegovih "Lisica" i "Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja".
Tridesetak prisutnih s velikim je zanimanjem odslušalo njihova izlaganja - Kadijevićevo je na momente prelazilo u predavanje iz filozofije - te iskustva mladog hrvatskog redatelja Nevia Marasovića ("The Show Must Go On") i raspravu o stanju u srpskoj horor i uopće žanrovskoj kinematografiji, koja zbunjuje publiku a vladajućoj strukturi je neugodna, ali je u svijetu vrlo zapažena.
\"Kadijeviću su postavljane političke prepreke koje je prevazišao...\" Da, srbijanski redatelj vjerojatno je \"prevazišao\" prepreke, kao što neki engleski redatelj \"overcomes the problem\" – ali u hrvatskom tekstu objavljenom u hrvatskom mediju (VL) reklo bi se prebrodio. \"Prevazilaziti\" je naimee čisto srpska riječ – za koju u lijepom i bogatom hrvatskom jeziku (ovisno o kontekstu) koristimo prebroditi, prerasti, nadići.