Dan kad sam poželio umrijeti
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Doktore, ponoviti gradivo iz osnovne škole kako se piše upravni govor. Nemojte se sramotiti jer nitko to neće ispraviti umjesto vas, urednici Večernjaka ove priče i ne čitaju. Jest da imate čvrste književne reference kao srednjoškolski šef literarne sekcije, ali… Sam uradak govori da bi mogao biti na razini neke osnovnoškolske literarne sekcije pa nije vrijedan ni komentara. Jedino možda napomena o sitnici koju ste opisali u vašem nesumnjivo istinitom događaju iz vojničkog života, a koji vas je moralno pogodio: da, vojnici u vojsci bilo koje vojske, pa i one bivše JNA, morali su nešto raditi pa bili oni i medicinske struke. I doktori su samo ljudi, dragi Duško.