Na prvi pogled scena je gola i crna. No, na njenom vrhu, u visinama, visi bijeli namještaj – stolci, stolovi, naslonjači te neke haljine. Kad predstva počne, počinje i “let” scenografije. Sve to uključuje i nadasve stilizirane kostime uz koje idu i predimenzionirane perike na glavama svim glumaca, osim Enesa Vejzovića koji tumači naslovnu ulogu.
To su početni dojmovi nove predstave Dramskog kazališta Gavella. Voltaireov “Candide ili optimizam” premijerno će biti izveden u petak, 5. travnja, u dramatizaciji i adaptaciji Dubravka Mihanovića i Krešimira Dolenčića, koji predstavu i režira.
Pitali smo stoga Dolenčića je li optimizam ono što nam u ovom trenutku najviše treba i hoće li publika nakon premijere iz kazališta izaći puna optimizma.
Putovanje kao san
– Možda ćemo izaći malo pročišćeni. Candide je Voltaireovo čistilište, on piše vjerujući u jedan mogući optimizam. Svakako bi trebalo pročitati njegov tekst Molitva Bogu u Raspravi o toleranciji (tiskat ćemo ga u knjižici predstave), a sve me nešto svrbi da ga pročitamo i pred publikom – rekao nam je redatelj. Osim glavnih junaka koje tumače Enes Vejzović, Nataša Janjić Lokas i Duško Valentić, svi ostali (Jelena Miholjević, Siniša Ružić, Franjo Dijak, Janko Rakoš, Ankica Dobrić, Mirjana Majurec, Đorđe Kukuljica i Barbara Nola) u predstavi glume i po deset uloga.
To pogoduje razigranosti predstave, a Dolenčić kaže da lijepo radi u Gavelli. Naglašava kako to jest Voltaireov Candide, ali kako je to i dramatizacija romana i adaptacija, ali i predstava u kojoj su cijele scene nadopisivane po uzoru na autora. A sve skupa je san i ovdje se, kaže redatelj, Candide na svom čudovišnom putovanju i ne makne.
Krug od Visa do Gavelle
O tome govori i Enes Vejzović koji tumači glavnu ulogu i koji naglašava kako je Candide i priča o ljubavi, a Duško Valentić, koji tumači ulogu Panglossa, kaže kako je u godinu dana zapravo zatvorio svoj voltaireovski krug s Krešom Dolenčićem.
– Radili smo Maestrovu smrt u Histrionima po slavnom Kiklopu Ranka Marinkovića, a baš su Ranka zvali viškim Voltaireom. I evo nas sada ponovno kod Voltairea – objasnio nam je. Kaže pritom da pitanje o optimizmu nije nešto na što je on pozvan odgovoriti, jer, kao svakom pravom Vodenjaku, njegova je čaša uvijek polupuna, a nikada poluprazna.
U autorskom timu predstave su i: Valentina Crnković (scenografija i kostimografija), Willem Miličević (glazba), Iva Petra Dragan (suradnica za pokret), Maja Marjančić (koreografija) te Zdravko Stolnik (oblikovanje svjetla), a svi oni i te kako su zaslužni za furiozni početak predstave koji smo vidjeli na otvorenoj probi za novinare. Sve ostalo je skriveno u Candideovu vrtu i čeka premijeru.
