Boce
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Loše, loše, loše. Koja revolucionarna ideja: pisati o razmišljanju jednog sakupljača boca pored toliko tisuća njih... U čemu je poanta, što nam je pisac ovog teksta novog želio priopćiti? Zar samo patetično: “Tata, hlačice su mi okraćale; tatice, cipelice su mi pretijesne…” Sve u svemu, ovo je na razini pučkoškolskog sastavka. Jedino je anegdotalno poklapajuće to da autor nakon epskog spjeva „Put u hrvatski raj“ i „Stigla je sloboda“ nalazi osobno otriježnjenje - od raja i slobode ni traga. No, čak ni to nije njegova "krivica", tako nam je svima jednostavno pao grah :)