Nakon što čovjek pročita i odloži memoarske zapise pod naslovom “Nemirni” (Naklada Ljevak, urednica Nada Brnardić, prijevod Željka Černok, 139 kuna) u glavi mu snažno odjekuje samo jedna misao, ona da veliki stvaraoci često u svođenju životnih računa ispadnu mali ljudi. Stoga, složimo li se da postoji ‘prokletstvo’ velike kreativnosti (možemo je nazvati i genijalnošću), nakon ove knjige jasno je da postoji i prokletstvo veće od toga; biti dijete genijalnog stvaraoca.
A Linn Ullman kćer je dvoje takvih ljudi, njezina je majka velika i cijenjena glumica Liv Ullman, a otac (još veći i slavniji) redatelj Ingmar Bergman. U ovoj duboko potresnoj knjizi ona piše o svojim roditeljima, svom odrastanju, borbama za neko svoje ‘ja’, za vlastiti glas u svijetu obitelji (njezini se roditelji nikada nisu oženili, a Bergman je imao čak devetero djece i ona je najmlađe među njima). Knjiga je prvobitno bila zamišljena kao priča o životu i starenju, koju su otac i kćer trebali napisati zajedno, kroz niz intervjua, nakon što se Linn već etablirala kao književnica. Nažalost, tog su se posla prihvatili prekasno, kada je Bergmana već uvelike načela demencija i stoga, uz vrlo tužne priče iz djetinjstva, doista tragičan odjek ima epizoda u kojoj Linn zapisuje razgovor svog oca i njegova liječnika, a iz kojeg je jasno da je otac više ne prepoznaje.
No i njezino je djetinjstvo bilo teško, baš poput živog kovčega putuje od jednog do drugog roditelja, u stalnom limbu neizvjesnosti vole li je ti ljudi koje ona toliko voli, u stalnom strahu hoće li se njenoj majci nešto dogoditi dok putuje svijetom... Nije to bilo jednostavno odrastanje, a autorica ga ovdje ogoljuje do kraja. Njezina majka ima lice hirovite dive, zapravo nesigurnog djeteta, njezin je otac strogi perfekcionist kojem se ne smije smetati dječjim igrama, bukom, veseljem...
I baš poput romansiranih biografija nekih drugih velikana (primjerice Hemingwaya), i ova knjiga donosi otrežnjenje, nudi jedan sasvim novi pogled na djela tih velikih autora – i tako prosječnih ljudi.
