Između toliko važnih datuma vezanih u Beatlese i njihove članove, svakako je najtužniji onaj koji se u svijetu obilježavao proteklog vikenda. Tridesetdvogodišnjica ubojstva Johna Lennona bila je novi povod za stara preispitivanja njegove uloge i značaja u povijesti glazbe, ali i u širenju društvene svijesti. U nizu raznoraznih prigodnih obilježavanja treba istaknuti novi/stari proizvod kojemu Lennonova pogibija nije službeni povod za objavljivanje, ali nemoguće ga je gledati izvan (i) toga konteksta.
Remasterirano izdanje začudnog filma “Magical Mystery Tour” koji je dugo zbunjivao djetinjastom zaigranošću u priklanjanju stilistici francuskih "novovalovskih" suvremenika kroz psihodelične naočale pokazuje Beatlese u stanju iz kojega datira jedna od najboljih Lennonovih pjesama – “I Am The Walrus”.
Za film je, istina, najzaslužniji McCartney, koji se postavio kao redatelj, a za potrebe ovoga izdanja snimio i svoj audiokomentar (uz izbačene scene i druge vrijedne materijale koje vidimo prvi put). No Lennonova scena u kojoj grabi špagete lopatom klasik je na razini Montyja Pythona koji su se očito dobro nagledali ovoga filma koji unatoč “amaterskom izgledu” služi kao vjeran artefakt jednog razdoblja, ali i vodič kroz fenomen tzv. britanskog (nadrealnog) humora.
