Svijet nakon apokalipse. Samo je manji dio čovječanstva zdrav, a u ovom slučaju to znači: ostali su ljudi. Naime, jedna je gljivica izazvala nevjerojatnu pandemiju: kao uđe u ljudski mozak (a to se događa u sekundama) pretvara vlasnika tog mozga u agresivnog proždrljivca (zombija) koji se hrani ljudskim (i svakim drugim toplokrvnim) mesom. Junake knjige srećemo kada u oklopljenom vozilu kreću na ekspediciju, u očajničkom pokušaju pronalaženja lijeka.
“Dječak na mostu” M. R. Careya (Znanje, urednica Danijela Žitković Rumbak, prijevod Jana Merlin, 119 kuna) uzbudljiv je roman, nasreću, originalno objavljen 2017., pa se svi aktualni teoretičari zavjere ne mogu poslužiti maštom njegova autora kako bi dokazali da je koronavirus ne samo umjetno stvoren nego i namjerno pušten među ljude. Naime, M. J. Carey (do danas možda najpoznatiji kao jedan od scenarista strip-serijala “Lucifer” i “X-men”, te autor romana “Djevojka sa svim darovima” i “Iskupljenje u Fellsideu”) svoju je izmaštanu “zombi-gljivicu” izvorno smjestio u Kinu odakle je poharala svijet.
No, vratimo se samom romanu. Tek djelomično ovo je priča o smaku svijeta, a mnogo su važniji dijelovi koji govore o maloj grupi ljudi čiji životi ovise o međusobnom djelovanju, te oni koji govore o razlici između vojnog i političkog mišljenja (i djelovanja) koja će razoriti zadnje utočište preživjelih. Mnogo toga o međuljudskim odnosima ovdje je napisano s pravom mjerom, što autora izdvaja iz mnoštva onih koji su se dosad bavili krajem ljudskog roda. Ekstremna situacija ovdje je samo lakmus-papir za ljudske karaktere, vjerovanja i ponašanje. I upravo to je najveća vrijednost ovog romana, jer i u najekstremnijim uvjetima majka će štititi svoje tek rođeno dijete i željeti mu budućnost, među ratnicima bit će onih koji znaju misliti i onih koji slijepo slijede naredbe, a genijalci će (naoko) biti neshvaćeni roboti...
Svakako čitati.
