Nakon što je vijest o njegovoj iznenadnoj smrti potresla nebrojene kolege i štovatelje kazališta koje je dirnuo svojim predstavama, umjetnici i prijatelji u šoku su se opraštali od Saše Anočića. Posebno tužno bilo je u HNK Split, iz kojega se u popodnevnim satima s dvoje mladih kolega odvezao prema Zagrebu, ostavio ih pred njihovom kućom, ali do svoje nije stigao – sin ga je pronašao u automobilu pred zgradom.
– Užasno me pogodio prerani odlazak velikog umjetnika, svestranog kazalištarca, glumca i redatelja koji je obilježio naše kazalište zadnjih desetljeća. Imao sam izuzetnu čast surađivati s njim na početku njegove karijere kad sam bio intendant riječkog kazališta, gdje se producirala njegova predstava “Komšiluk naglavačke” mlade autorice Nine Mitrović. Bio je to njegov prvi veliki redateljski uspjeh. Nažalost, naša zadnja suradnja ostala je nedovršena, ali s velikim obećanjem da ćemo premijeru “Iz života kukaca”, na kojoj je toliko zdušno radio u HNK Split, održati. Pokojni Saša postavio je gotovo cijelu predstavu, jutros smo se svi dogovorili da idemo dalje. U velikom sam šoku jer sam ga jučer popodne vidio i razgovarali smo prije nego što je krenuo u Zagreb. Ostat će nam u najtoplijem i najboljem sjećanju njegova posebna energija, entuzijazam i predanost poslu – izjavio je intendant Srećko Šestan.
Posljednjih godina više se bavio režijom nego glumom, ali glumiti definitivno nije zaboravio.
– Pristupačan, skroman, nesebičan, talentiran i izuzetno pažljiv prema kolegama bio je Saša Anočić, koji je unatoč prošlogodišnjoj teškoj situaciji s kolegicom Dijanom Vidušin zaigrao prvi put u Teatru &TD u drami “Donor”. Rijetko ga se posljednjih godina moglo vidjeti na sceni, tako da smo zaista bili počašćeni kad smo ga vidjeli na pozornici kako daje sve od sebe, bez fige u džepu. I bio je sjajan. Dragi Saša, počivaj u miru – napisali su iz Teatra & TD.
– Zašto najbolji uvijek odlaze među prvima? Rijetko kada sam s nekim kliknuo na prvi pogled, kao što smo nas dvojica kliknuli. Rijetko s kime sam uživao raditi kao s tobom. Još rjeđe sam s nekime tako uživao u raspravama o umjetnosti. I još rjeđe sam vidio takvu količinu talenta. A to si sve bio ti. Ali to je sve nebitno. Jer si bio rijetko dobar čovjek. Kojeg sam stvarno i iskreno volio. Toliko sam volio sjesti s tobom i raspredati o svemu i svačemu. Ma nismo morali ni sjesti, bilo je dovoljno da se čujemo – napisao je glumac Asim Ugljen.
