Filmski kritičar Michael Nordine smatra to odvažno djelo hrvatskog filmaša dobrodošlim podsjetnikom da animirani film ima više od jednog značenja, a iako se koristi metodama poput rotoskopiranja i kolaža, živahan je na način na koji danas rijetko koji animirani film to uopće pokušava biti.
"Premda je publika za takva eliptična putovanja uglavnom odabrana, svakome tko je voljan doći na Barićevu valnu duljinu to će iskustvo biti neobično korisno", ocijenio je o filmu, u čijem je središtu čovjek koji se zajedno s konceptualnom umjetnicom bori protiv represivnog sustava.
Variety podsjeća da je Barić daleko od početnika – autor je niza kratkometražnih uradaka, a u ovom svom dugometražnom prvijencu gotovo je sve radio sam, od scenarija do glazbe.
"To je možda bilo nužno zbog budžeta, ali mu je i omogućilo da ostvari svoju kreativnost na impresivan način", dodaje se.
Film je u nepovoljnim vremenima uspio imati i pristojan festivalski život, a mogao bi biti dobrodošao u muzejima, filmskim školama i u srcima filmofila. "Oni neustrašivi gledatelji bit će u dobrom društvu s Barićem koji se izravno poziva na Andreja Tarkovskog, Davida Cronenberga i Jean-Luca Godarda dok priča svoju priču", napominje se.
Kritičar taj film naziva ponajprije osjetilnim iskustvom prožetim mnoštvom neizbrisivih slika, s bogatom paletom, baršunastim ljubičastim i crvenim bojama zalaska sunca, pa će se "čak i gledatelji skloni naraciji s niskom tolerancijom na apstrakciju diviti prizorima".
Po njegovim riječima, na svoj način film se vraća u rane dane animacije i podsjeća da je forma sama po sebi ispitivanje granica jer kakav je to čudan, inovativan način pripovijedanja priče morao biti kad ga je publika prvi put vidjela.
"Žanr se dugo gledao uglavnom kao sredstvo za bajke i basne, ali sve dok umjetnici poput Barića djeluju na marginama, u svojoj će srži i dalje biti neobičan na dobar način", zaključio je.
Glavno da nasi pisu o srpskoj Dari, a ja o ovom filmu do danas nisam nista cuo.