Talijanski stripaši vole graditi junake prema stvarnim ili manje stvarnim poznatim osobama.
U skladu s parodijskim karakterom stripa, u tome su posebno uživali tvorci Alana Forda, čiji su glavni likovi ponekad imali osobine nekoliko važnih osoba.
Limenka umjesto gadgeta
U ozračju koje je više montyphytonovsko nego superšpijunsko, plahi Alan nastao je kao protuteža poznatom Jamesu Bondu.
Uvijek bez centa, baksuz za žene, s karabinom kojem kao prigušivač služi hrđava konzerva, siroti Alan daleko je od bogatog zavodnika poznatog po korištenju brojnih gadgeta, a ipak na njega neodoljivo podsjeća.
Kao da je znao da će ulogu Bonda u budućnosti tumačiti čitava plejada glumaca, Magnus nije posegnuo za likom tada superpopularnog Seana Conneryja. Inspiraciju je potražio u zgodnom “Lawrenceu od Arabije” Peteru O’Tooleu.
Kao kontrast tom vitkom plavušanu, ružnog nosonju Boba Rocka nacrtao je kao vlastiti autoportret! Okrutno se našalivši s likom već upotrebljenim u stilski sličnom Maxmagnusom, odjenuo mu je odrpanu pelerinu i kariranu kapu nalik na onu Sherlocka Holmesa. Negativci iz Alana Forda također su itekako inspirirani poznatim likovima.
Krade siromašnima
Ne treba biti genij da se Superhik koji krade siromašnima da bi dao bogatima poveže s Robinom Hoodom. Kao dodatni element groteske, Superhik je utjelovljenje svega što superjunaci nisu - zao, salast i ružan, neprijatelje ubija češnjačko-alkoholnim dahom.
Posebno je zanimljiva usporedba jednog od kasnijih negativaca iz stripa, medijskog terorista Anten-mana. Iako to nikad nije eksplicitno rečeno, medijski mogul Vipera djeluje poput brata blizanca Silvija Berlusconija. Kada se Vipera pretvori u Anten-mana, zlikovca koji sabotiranjem tuđih odašiljača pokušava postići medijski monopol, eksplicitna potvrda poveznice nije nam ni potrebna.
najbolji je prijevod n. brixija