Kako bi se širokoj publici najlakše moglo objasniti koliko je sjajan Mimika Orkestar skladatelja Maka Murtića, a da se čovjek ne zaplete u hvalospjeve o estetskim vruhuncima i sjajnoj koncepciji, što mnogima ne znači puno? Najkraće rečeno, ako cijenite Bregovića, Talking Headse, Leb i sol, Tamaru Obrovac i slične spojeve etnografskog usmjerenja, Mak Murtić i Mimika Orkestar trebali bi biti neizostavni dio vašeg menija.
Besprijekoran koncert koji je Mak Murtić u petak navečer s Mimika Orkestrom održao u dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, bio je epski i po proporcijama i sadržaju onoga što su izveli. Vjerojatno je slučajno održan u ulici Ede Murtića, Makova djeda, ali nije ni bitno. Bitno je da je i istrenirano kritičarsko uho u dva sata i dvadeset minuta doista briljantnog i zahtjevnog nastupa čulo program koji ulazi u sam vrh svjetske suvremene glazbe, ono što bi, poput Bregovića, Stefanovskog i drugih, uskoro trebla čuti i europska publika.
Mak Murtić sa, ako sam dobro izbrojao, 19 članova Mimika Orkestra, u rasprodanoj Gorgoni održao je važan seminar o značaju etničkih sastavnica kultura Hrvatske, Balkana i staroslavenskih tradicija, povezvaši autorsku jazz, eksperimentalnu i orkestralnu glazbu s tradicionalnim zvukovljem u spektakularani nastup kakav u prostoru Gorgone nismo imali prilike vidjeti od koncerta grupe Chui s Jazz orkestrom HRT-a. Usput opalivši šamar svima koji se pozivaju na "narod" i "narodno". Jer. kakav smo mi to narod, najbolje se moglo shvatiti iz kulturolšoški prijelomnog programa, "predavanja" kojim su mladi "specijalisti" pokazali svi mizeriju i neznanje okolnog državotvornog busanja u dlakava prsa.
S dvije puhačke sekcije od 11 ljudi, peteročlanim sastavom i tri pjevačice - među kojima se glavna, Maja Rivić, potvrdila kao predvodnica nove generacije domaćih vokalistica - teme s albuma "Divinities of the Earth and the Waters", te četiri premijere s gostujućim Damirom Imamovićem na vokalima i tambu, uokvirili su orkestralnu i etnografsku širinu programa kojim je dirigirao sam Murtić i pokazao svjetske domete svoje koncepcije i majstorske izvedbe velikog ansambla.
Uz ambijentalne video projekcije na velikom ekranu razvučenom iznad pozornice, čuli smo vatromet briljantnih glazbenika Mimika Orkestra predvođenog Murtićem, koji je pljesak publike prekidao nabrajanjem svirača koji su mu pomogli na zajedničkom zadatku, te složeni koncept pretvoriti u izvedbeni trijumf. Pored brojnih instrumentalnih bravura treba još jednom istaknuti ulogu pjevačice Maje Rivić koja na sceni djeluje poput PJ Harvey - odjevena poput dvije kolegice u vizualno atraktivne kostime - te briljira ne samo vokalima, nego cijelom izvedbom i scenskom prisutnošću koja plesom pored zahtjevne pjevačke izvedbe dodaje fizičnost i životnost predstavi koja koncepcijski i realizacijom ulazi u vrh aktualne kulturne ponude.
Kao što smo znali kod Talking Headsa i njihovog susreta s afričkim ritualima, narodna glazba nepresušan je izvor inspiracije talentiranima, do klasike do jazza i suvremene glazbe. Kod nas, na žalost, narod i narodno znači sasvim suprotno od onoga što predstavlja u razvijenom, ili "nesvrstanom", "zaostalom" svijetu. Sposoban skladatelj, aranžer i dirigent Mak Murtić i suradnici uspjeli su pomiriti intelektualne, skladateljske i emocionalne zamisli na jedinstven način, programom koji bitno iskače iz dozlaboga olinjale i okoštale hrvatske kulturne matrice. Ukratko, današnjim rječnikom govoreći, za njih su svi ostali - cajke.
je li bilo nešto bosansko?