Četrnaestogodišnji dječak T. je od starijih osoba slušao priče o ptici prekrasnog pjeva, crvenkastih krila sa zlatastim ornamentom oko vrata, u narodu nazvanoj "rajska ptica". Ta ptica rijetke ljepote dolijeće svake druge godine i gnijezdi se u vrijeme ljetnih mjeseci u šumama obližnjih brda dječakova zavičaja. Bilo je strogo zabranjeno ubijati je. Tu je zabranu kod ljudi više održavalo sujevjerje nego savjesno poštivanje zakona o zaštiti rijetkih vrsta. Govorilo se: "Tko ubije rajsku pticu u životu će ga snaći onoliko nesreće koliko ima perja na njenim krilima."
Dječak je nekoliko puta vidio tu lijepu pticu u svom vrtu i gradskom parku. Zanosio se mišlju da je uhvati i drži u kavezu. Kako je bilo gotovo nemoguće uloviti je zbog njene plahovitosti, odlučio je potražiti njeno gnijezdo, uzeti jednog ptića, brinuti se o njemu i tako ispuniti sebi želju da posjeduje rajsku pticu. Maštao je kako će mnogi mještani dolaziti vidjeti je te da će se željeti slikati pored nje tražeći za to dopuštenje ponosnog vlasnika tog rijetkog ptičjeg primjerka. U ljeto krajem sedmog mjeseca dječak se uputio tražiti gnijezdo u šumovitoj padini obližnjeg brda. Nakon dugog iscrpljivog traženja, skrenuvši s krivudave brdske staze, tamo gdje je završavala šuma a počinjalo grmovito divlje raslinje, u krošnji jednoga brijesta ugledao je gnijezdo. Iz opreza i radoznalosti dječak se uz stablo uzverao gotovo nečujno. U savršeno sagrađenom gnijezdu ležala su tri ptića. Dječak je iz džepa izvadio platnenu vrećicu napunjenu vatom kako se ptić ne bi ozlijedio dok ga bude nosio kući.
Tek što je pružio od uzbuđenja drhtavu ruku prema najkrupnijem ptiću, začu u daljini neke nerazgovijetne glasove i nešto nalik kriku. To ga zbuni i prestraši. Glasovi su dolazili s dna staze kojom se dječak malo prije kretao. Bivali su sve jači i razgovjetniji. Dječak je vratio vrećicu u džep, pritajio se i gledao u pravcu iz kojeg su dopirali glasovi. Sada je jasno mogao čuti. Izmjenjivale su se psovke muškog dubokog glasa s plačem isprekidanog ženskog vapaja.
Pustite me, pustite me na miru! Prijavit ću vas policiji...
Između grana i lišća brijestove krošnje vidjelo se kako muškarac grubo vuče za ruku jednu mladu uplakanu ženu. Skrenuli su sa staze i stali podno brijesta. Dječak je objema rukama čvrsto obgrlio stablo osjetivši jako lupanje srca. Prepoznao je neočekivani par. Stanovali su u istoj ulici. Muškarac snažne građe kratko ošišan s trokutastim biljegom svijetle kose na tjemenu bio je vlasnik jedne mesnice. Mlada djevojka izazovnog izgleda, bujnih oblina radila je kod njega kao pomoćna radnica koja je iz siromašne provincije došla u grad.
Dječaka je obuzimao sve veći strah da ne bude otkriven. Pod sobom, među granama gledao je nemilu scenu. Djevojka se i dalje opirala htijući se istrgnuti iz snažnog zagrljaja napasnika. Nemoćnih ruku u mesarovu stisku preklinjala ga je da ju pusti. Kad ju je mesar poče ljubiti, ona vrisnu i pljunu u njega. On je ščepa za kosu i grubom šakom udari po obrazu i pomamno je poče ljubiti po vratu, izmjenjujući ljubljenje i psovanje dok je djevojka zgrčenog uplakanog lica, ispresijecanog dugim pramenovima slijepljene kose, neprestano ridala. Činilo se da je bez snage i da se prepustila nasilniku. On joj nervozno otkopča svijetlu bluzu, grubo strgne grudnjak, svuče široku haljinu, izvadi iz džepa mali nož, izvuče oštricu koja bljesnu kao da je oživjela i presiječe usku traku gaćica na djevojčinu boku. Zatim je obori na travu i svom težinom krupnog tijela legne na nju. Djevojka se nemoćno pokušavala opirati dok se mesar u crnoj kožnoj jakni što se sijajući napinjala od uzastopnih pokreta njegovih širokih leđa predavao slijepoj snazi i zanosu seksualnog nasrtaja. Dječak je prestrašen nepomično gledao tu brutalnu scenu silovanja. Odjednom mu prođe kroz svijest kao bizarna poetska asocijacija prizor koji je često gledao u svome vrtu kada odbojni tamni insekt smrdljivog tijela sleti na tučak u središte lijepog mirišljava cvijeta. Nakon kraćeg vremena koje se dječaku učinilo beskrajno dugo, mesar je zadihan ustao, zakopčao šlic, protegnuo se i zapalio cigaretu.
Djevojčino nago tijelo svijetle puti ležalo je nepomično na širokoj zgužvanoj bijeloj haljini s cvjetnim dezenom rascvalih crvenih ruža koje su se doimale kao krvave mrlje mesarova nasilnog čina. Psujući, mesar je naredio djevojci da ustane, prijeteći da će je ubiti ako ikome išta bude kazala. Djevojka je jecajući bez riječi skupljala svoju razbacanu odjeću. Kao da skuplja dijelove vlastitoga bića, povrijeđenog i uprljanog, kakvom se osjećala. Kada se obukla, mesar je odgurnu i pokretom glave dade znak da krene. Uputili su se stazom kojom su i došli.
Dječak je kao skamenjen ostao u krošnji brijesta čekajući da se par što dalje odmakne od ovog mjesta strave. Odustao je od namjere da uzme zlatnog ptića. Drhteći, pun straha, jedva se spustio niz stablo. Otišao je kući s osjećajem mučnine. Prizor pod brijestom ga je neprestano proganjao. Nikome nije govorio o onome što je vidio. Scena silovanja mu se često javljala u snovima. Sanjao je kako ga djevojka, nemoćno ležeći na zemlji, gleda uplakanim očima i pruža ruke tražeći od njega pomoć dok se on skriva iza grana praveći se da je ne vidi. Potaknut takvim snovima, opsjedala ga je misao kako ga je djevojka, možda, ipak vidjela u stvarnosti dok je ležala na zemlji licem okrenuta prema krošnji drveta. Proganjalo ga je pitanje: „Ako me je zaista vidjela, zašto me nije otkrila i tako sebe spasila od mesarova nasilništva."
Živio je s teretom unutranjeg nespokojstva. Kako je vrijeme prolazilo, taj je teret bivao sve teži. Izbjegavao je susrete s mesarom i njegovom pomoćnicom. Odlazio je u školu duljim putem samo da bi zaobišao mesnicu koja se nalazila stotinjak metara od njegove kuće. Kada je navršio osamnaest godina, roditelji su proslavili sinov ulazak u zrelu dob. Za tu su svečanu priliku naručili od mesara da im priredi i donese pečenu janjetinu (po tome je bio poznat u mjestu). Dok je mesar u kuhinji veselim tonom razgovarao s roditeljima i bratom slavljenika vadeći iz lonca komade vruće janjetine, T. je iz druge prostorije gledao u onaj trokutasti biljeg na njegovu tjemenu, u njegova snažna leđa i to mu iznenada vrati u svijest sliku silovanja. Prizor surovog nasrtaja napasnika na žrtvu javio mu se takvom odbojnom jasnoćom da je osjetio drhtaj u tijelu i neopisivu odvratnost prema sebi i mesaru. Nije mogao podnijeti da onaj koji je trebao služiti zatvorsku kaznu priređuje jelo za njegov rođendan.
T. je bio svjestan svoje slabosti jer je intenzitet straha koji ga je prožimao uvijek nadvladavao kratkotrajni bljesak savjesti da prijavi policiji ono čemu je svjedočio. Padajući u stanja očaja, sebi je govorio: „Rajska me je ptica dovela u pakao."
Kao student književnosti namjeravao je taj događaj pretvoriti u kratku priču. Vjerovao je da će na taj način barem donekle očistiti svoju savjest. Kada je priča bila dovršena i spremna za objavljivanje, T. je zbog straha promijenio svoju odluku. Poderao je rukopis i zapalio ga. Nadao se da će taj mučni događaj izgorjeti u njegovoj svijesti i sjećanju kao što je pred njim gorjela napisana priča pretvarajući se kroz zapaljeni papir u pepeljasto ništa. Ali paklenski plamen nemilog događaja samo mu je raspirivao sliku silovanja, dok se milozvučni pjev rajske ptice u njegovoj sada pomućenoj svijesti pretvarao u vrisak i ridanje obešćašćene djevojke.
