Podaci su jasni. Broj posuđenih knjiga u zagrebačkim narodnim knjižnicama je u padu. Knjižnicama pada i broj članova. No, pada i broj novonabavljenih knjiga i to već godinama drastično. A manja ponuda mora se odraziti i na manju potražnju. No, statistički podaci su jedno, a stvarnost u često prepunim zagrebačkim knjižnicama sasvim drugo. Knjižnice danas više nisu samo posudionice knjiga. U njih se odlazi po informaciju, nekad i turističku.
U njima se čitaju novine i časopisi, strane knjige i zaštićeni fond, uči se na toplome i sigurnome, koristi se računalima i surfa internetom, a usvajaju se i nove tehnologije koje su u svijetu odavno ugrozile klasičnu, tiskanu knjigu. Zato broj posuđenih ili novih knjiga više nije jedini relevantan za ocjenu rada narodnih knjižnica, jednog od rijetkih sustava koji u Hrvatskoj, a onda i u Zagrebu funkcionira na visokom nivou i na koji tajkuni sasvim sigurno neće baciti svoje šape.
