Umjesto da se bave politikom, hrvatski političari već dulje vrijeme glume. Možda je to osokolilo Vilija Matulu i Uršu Raukar da nakratko izađu iz kazališta na ulicu i počnu se baviti politikom. Uz „spontanu“ pomoć 300-injak sljedbenika odlučili su održati mirni prosvjed, konačni cilj kojega je zaustavljanje radova u Varšavskoj iako investitor ima svu potrebnu dokumentaciju i dozvole. Problem nastaje kada prosvjednici odluče leći na vrući asfalt i svojim tijelima spriječiti nastavak radova. Protuustavno! Ministar Kramarko, stoga apsolutno ispravno, promptno i energično, prosvjednike uklanja s ulice i blokira dio grada oko gradilišta kako bi radovi mogli biti nastavljeni. Prosvjednici traže njegovu ostavku, izvode kratak „igrokaz“ pred sjedištem SDP-a kako bi toj stranci dali alibi da ona sa svim tim zbivanjima nema ništa. Nakon što im je Milanović , „popljuvan i prezren“, zahvalio na posjetu i poželio dobro zdravlje, upućuju se pred sjedište HDZ-a kako bi i tu stranku učinili suodgovornom. Međutim, HDZ s pravom odbija sudjelovati u „igrokazu“ poručujući prosvjednicima da se obrate na adresu onih koji su odluke protiv kojih prosvjeduju donijeli. Epilog! „Sasvim spontano“, saziva se izvanredna sjednica Skupštine Grada Zagreba na kojoj se zastupnici SDP-a posipaju pepelom i među ostalim donose zaključak da se radovi odmah prekinu te traže ostavku Milana Bandića. S obzirom na kardinalne posljedice kojima prijeti loše odigrana predstava „Demokracija u Mrduši Donjoj “ i cijenu koju će na žalost platiti svi, i to ne samo građani grada Zagreba već i čitave Hrvatske, uzimam si slobodu upozoriti na nekoliko problema povezanih s tom „jogurt revolucijom“, kako ju je nazvao gradonačelnik Bandić. Prije svega, slažem se s prosvjednicima da se vladati može uz pomoć zakona, a da se istodobno grubo krše temeljni postulati vladavine prava, jer „legalističko“ postupanje ne mora uvijek biti i zakonito postupanje u značenju vladavine prava. Međutim, neprihvatljivo je u demokratskim društvima da se „nezakonite“ odluke ispravljaju nezakonitim postupcima. Prosvjednici moraju shvatiti da Ustav RH na koji se pozivaju štiti njihovo pravo na mirni prosvjed, ali pod uvjetom da ne ugrožavaju prava drugih. Naime, Ustav na koji se pozivaju štiti i pravo investitora da neometano izvodi radove za koje je ishodio uredne dozvole. Ometanje investitora dok dozvole eventualno neko nadležno tijelo ne stavi izvan snage uzimanje je pravde u svoje ruke, anarhija. Zato Karamarko, koji je spriječio anarhiju, zaslužuje pohvale, a ne zahtjev za ostavku. Krivnju pak za blokirani dio grada te troškove intervencije građani trebaju pripisati prosvjednicima koji su svojim protuustavnim ponašanjem primorali državna tijela da i na taj drastičan način osigura neometan, na zakonu osnovan nastavak radova. Kad bi bilo dovoljno da 300 građana legne na ulicu i time suspendira pravni poredak, onda bi drugi građani svoje probleme mogli rješavati na taj način. Sindikati bi se s pravom mogli pitati zašto smo gubili vrijeme na prikupljanje potpisa za referendum kad smo mogli samo leći na cestu! Kregar je iskoristio prigodu i legao. Policija ga odnijela! Tako smo, nakon Matvejevića, dobili još jednu „žrtvu“ režima. Životopis „borca za ljudska prava“ sada je obogaćen! Možda nakon Bajića HHO i Kregara promovira u borca za ljudska prava godine. Što kazati na koncu, osim da ništa na svijetu ne može tako efikasno rastjerati i ovo malo preostalih investitora kao pravna nesigurnost koju slučajevi poput Varšavske generiraju. Razmišlja li netko o tome? Nadam se da će tijela državne vlasti, ali i političke stranke, o tome u budućnosti više voditi računa i staviti interes Hrvatske i njenih građana ispred svojih dnevnopolitičkih. Ako je suditi po slučaju Varšavska, krajnje je vrijeme da se političari ostave glume, a glumci politike!
Vodja s fotografije potjece iz mjestasca koje Sinjani zovu Mala Moskva i Mala Rusija.