Hrvatsko novinarsko društvo jučer je objavilo Bijelu knjigu napada na
novinare. A kako stoje stvari u državi domovini mafije, Italiji? Tamo
su novinari najprije pisali o mafiji, neki su to platili i životom, a
onda je politika ipak stala na stranu pravde, jer unatoč njezinim
spregama s mafijašima, morala je odgovarati javnosti. Do sedamdesetih
godina riječ mafija nije se smjela ni izgovarati na državnoj
radioteleviziji RAI, a kamoli neko nedjelo povezati s izrazom "mafija".
Dugo godina, sve do ubojstva čelnika demokršćana i premijera Alda Mora
1978., talijanska politika pretvarala se da Crvene brigade ne
postoje. Zahvaljujući aktivnosti malobrojnih novinara sve je
postalo transparentnije, počelo se govoriti o terorističkoj
organizaciji kazao je u svibnju ove godine nedavno izabrani
gradonačelnik Rima Gianni Alemanno, govoreći na Danu sjećanja na
novinare koje su ubili mafijaši i teroristi. Da, Italija ima i taj dan,
u sklopu Dana slobode informiranja, koji je uvela Glavna skupština UN-a
1993. u organizaciji UNESCO-a.
Od Drugoga svjetskog rata do danas ubijeno je 11 talijanskih novinara.
Prve žrtve su bili oni koji su pisali protiv mafije. U drugo poglavlje
ubojstava novinara idu novinari koji su istraživali i pisali o
terorizmu i prodaji oružja teroristima. Mafija ne ubija novinare
otkad je uz njih stala politika, a posebno zato što im policija pruža
zaštitu čim im se zaprijeti.
Novinaru agencije ANSA Liriju Abbateu javno pismo potpore uputio
je predsjednik Republike Giorgio Napolitano čim su mu mafijaši
zaprijetili zbog pisanja. Novinaru iz Napulja Robertu Savianu odmah je
određena policijska pratnja nakon objave knjige "Gomorra" o napuljskoj
mafiji camorri. Prema knjizi je nastalo i kazališno djelo te je
snimljen film koji je i nagrađen na ovogodišnjem festivalu u Cannesu.
Da se kojim slučajem u Italiji dogodilo ono što su mafijaši prije točno
mjesec dana učinili Dušanu Miljušu, odmah bi novinara u bolnici
posjetili svi političari, od gradonačelnika do šefa države. A kod nas
ni gradonačelnik Zagreba, ni premijer, ni šef hrvatske države nisu
posjetili Miljuša u bolnici. Takav je posjet vrlo bitan da bi njime
političari dali do znanja mafijašima na čijoj su strani. Nije dovoljno
izjaviti da će biti poduzeto sve kako bi napadači bili uhićeni.
Potrebna je i fizička prisutnost. Bez nje mafijaši mogu pomisliti kako
politika ne podupire dokraja pisanje novinara. Isto tako, može se
pomisliti kako politika ne podupire dovoljno policiju u njezinoj borbi
protiv mafije. Sve su to važni znakovi u borbi protiv organiziranog
kriminala, a koliko su hrvatski političari odsutni, kazali su i sami
novinari na ovotjednom skupu "Mediji i korupcija".
U POVODU
