Mjesecima su prešućivali novinske napise da su preskupi, polupraznih i
praznih hotelskih soba te da napuhanim cijenama nanose štetu turizmu
cijeloga otoka. Čelnici Sunčanog Hvara napokon su progovorili.
Prošlotjedna konferencija za novinare u Zagrebu bila je posjećena, a
predsjednik uprave Sunčanog Hvara Jacques Bourgeois govorljiv.
Nizao je razloge za baš takvu preobrazbu poznate hotelske kuće na kakvu
su se odlučili, branio cijene i tvrdio da će konačni proizvod Sunčanog
Hvara biti mješavina najboljih i dobrih hotela. Dakle, mjesta bi
trebalo biti za mješavinu gostiju: i za imućne i za one s prosječnim
europskim plaćama. Ali ne, čini se, i za mješavinu nacija. Njegova
vizija uključuje, naime, samo strance, navikle odsjedati u hotelima sa
četiri zvjezdice, koji nisu bili na našem najsunčanijem otoku.
I eto novog gafa u hvarskom nizu; o domaćima ni slova. Tek onako usput
reče Bourgeois da su Hrvati ljetos bili drugi gosti po brojnosti u
dvama najskupljim hvarskim hotelima, Adriani i Rivi. Na stranu to što
pred očima ima dokaz da i malo hrvatsko tržište ima potencijala puniti
najskuplje hotele, koji često i nemaju puno soba.
Ostaje ključno pitanje: kakav je to uopće domaćin koji unaprijed može
nekog prekrižiti, poručiti mu da nije poželjan? U ovom slučaju riječ je
o milijun i pol turista, koliko Hrvata godišnje ide na more. Na
internim se sastancima uprave može kalkulirati koje je tržište
profitabilnije, ali javno se goste ne može dijeliti.
Kad su to radili hrvatski domaćini prema Česima, recimo, nadobivali su
se packi. Jednu veliku zaslužio je i Bourgeois, koji bi nakon
prethodnika zapamćena po rečenici da je prošlo vrijeme jeftinog
ljetovanja na Hvaru, mogao biti zapamćen po još antipatičnijoj poruci.
RIJEČ - DVIJE
