SUBOTA 10.5.
Šokantna smrt
Dražena Vrdoljaka
Umro nenadmašan glazbeni kritičar i novinar Dražen Vrdoljak! Prije oko
dvije godine u slučajnu susretu, znajući da sam ribič, pitao me bi li
koji put sa mnom mogao otići na Kupu. Dapače! – odgovorio sam, ali u
zajedničku ribičiju nikad nismo otišli. Pokadšto smo razgovarali
francuski, dok mi ne bi postao nerazumljiv, jer je njegov francuski bio
mnogo bolji od moga. Jednom mi je rekao da je Židov po majci, kojoj je
od prvih zarada kupio kartu za Izrael. U zafrkanciji smo se dogovarali
kako će on poraditi na boljoj slici o Hrvatima među Židovima, a moja je
zadaća bila obuzdati hrvatske antisemite. Ni izdaleka nisam pripadao
užem krugu njegovih prijatelja i ljudi s kojima je surađivao, ali smo
uvijek između sebe razmjenjivali djetinje iskrenosti, kao da smo
pučkoškolci. Veselio sam se kad smo na istoj stranici u “Startu” na
početku osamdesetih imali kolumne – on o rocku, ja o knjigama. Nekoliko
sam ga puta sreo u posljednje vrijeme, izgledao je bolesno, pomišljao
sam kako je bolest najokrutnija kad ugrožava dijete u čovjeku, a kad
sam pročitao da je umro, uzdrhtao sam od osjećaja da je smrt u njemu to
dijete ubila!
NEDJELJA 11.5.
Nepodnošljiva
Tuđmanova veličina
Zamislite da napišete ovu glupost: jedini komplimenti koji se mogu
uputiti Angelini Jolie jesu – da je prvorazredna žena i da je našla
dobra muža. Ili – jedini komplimenti koji se mogu uputiti Milanu
Kunderi jesu – da je najveći živući svjetski pisac i jedan od
najčitanijih. Jedini komplimenti koji se mogu uputiti Zvonimiru Bobanu
jesu – da je bio sjajan nogometaš i sjajan vođa hrvatske
reprezentacije. Takva se glupost omaknula danas novinaru koji je već
ušao u povijest kao “Dragi Ivo” (Davor Butković) – uoči rođendana
prvoga hrvatskog predsjednika napisao je pamflet u kojem, na istaknutom
mjestu čitamo ovu rečenicu: “On (Franjo Tuđman – op. M. I.) jest
osnivač moderne hrvatske države i ratni pobjednik, ali to su jedina dva
komplimenta u valorizaciji njegove političke ostavštine.” Što znači –
najveći si, ali te ne podnosim! U najsažetijim opisima zasluga slični
se “jedini komplimenti” izriču o Churchillu, De Gaulleu, Adenaueru...
Najveća bol protutuđmanovaca, i slijeva, i zdesna i iz sredine, nisu
navodne nepodopštine koje zasjenjuju Tuđmanovu veličinu nego sama ta
veličina. Pa im se omaknu “jedini komplimenti” koji tu veličinu i
potvrđuju.
PONEDJELJAK 12.5.
Evo Titu Jure i
Bobana!
Birači su kao žena: ako se odričeš onoga čime si ih najviše osvojio,
ako ih zapostavljaš, ako se mnogo više udvaraš drugima nego njima –
drugoga će i oni naći. U posljednje četiri godine Anto se Đapić mnogo
više nego biračima nastojao svidjeti – kad Sanaderu, kad Židovima, kad
medijima, a evo slušamo i čitamo kako se jako svidio delegatima SDP-a
te je kao gost na konvenciji te stranke dočekan s oduševljenjem i
pljeskom. Nije nemoguće da je u tom pljesku bilo i priznanja Đapiću što
je iz stranke – HSP-a – koja se samo prije koju godinu u anketama
približavala 15-postotnoj potpori birača u Sabor uspio ući samo on.
Dakako, uza savjete Mate Granića, koji je iz medicine u politiku ušao s
reputacijom liječnika čijih je ponajviše pacijenata završilo s
odrezanim udovima. Navodno se u dobrom raspoloženju poslije konvencije
s Đapićem zapjevalo:
Od Vardara do Triglava
Evo zore, evo dana,
Titu stiže vojska prava,
Evo Jure i Bobana!
UTORAK 13. 5.
“Pravednik među
narodima”
Hrvatski ogranak najmoćnije svjetske židovske udruge “B’nai
B’rith-Gavro Schwarz” u kojem se kaže da “čelnici udruge Margelov
institut nisu, niti su ikad bili legitimni predstavnici židovske
zajednice u Hrvatskoj” te da “pojedinim istupima rade na štetu” te
zajednice. Margelov institut je reagirao, ali ta naoko beznačajna svađa
ostala je bez odjeka. U priopćenju B’nai B’ritha ne kaže se o kojim je
“pojedinim istupima” riječ, no nedavno je Margelov institut s Alenom
Budajom na čelu u pismu Mesiću, Sanaderu i Bandiću kulturni i mirni
prosvjed na Trgu maršla Tita, na kojem se tražila promjena imena toga
trga, nazvao “otvorenim početkom fašizacije zemlje”. Kako i ne bi kad
je Tito toliko dobra učinio za Židove! Nije im vratio imovinu nego ju
je konfiscirao. U njihove kuće su uselili komunistički dužnosnici.
Židovi su se iz Titove Jugoslavije uvelike iseljavali. Nisu im
sagrađene porušene bogomolje. Nije bilo diplomatskih odnosa s Izraelom,
a Tito se danomice grlio s najvećim neprijateljima te države te je
islamskim teroristima prodavao oružje i obučavao ih za napade na
Židove. I – nikad nije posjetio Jasenovac! “Pravednik među narodima”!
SRIJEDA 14. 5.
Pljačke na
nivou i ispod nivoa
Upitan kako je kao hrvatski branitelj mogao pljačkati hrvatsku državu,
jedan od uhićenih zbog pljačke u Hrvatskoj pošti u Splitu odgovorio je:
“I drugi je pljačkaju”. Nitko se pošten s tim opravdanjem neće složiti,
ali svatko će se se složiti da je ta izjava istinita. Pljačka kao mit,
a zacijelo uvelike i kao stvarnost, obilježava gotovo svekoliki
dosadašnji život mlade hrvatske države – bila riječ o pljački u
pretvorbi i privatizaciji koju su omogućili zakoni, ili o kriminalu.
Taj mit i ta stvarnost dotiču se samih državnih političkih vrhova.
Nikad nismo čuli opovrgnuće ni iz Državnog odvjetništva ni od koga
drugoga da je predmet u tom Odvjetništvu o Kutlinoj isplati gotovo
milijun maraka Ivi Sanaderu stavljen ad acta kad je Sanader postao
premijer. Osim toga, dok se neki osumnjičenici spektakularno uhićuju,
dotle se, na primjer, Nadan Vidošević i Srećko Ferenčak, protiv kojih
se podižu optužnice “teške” od 10 do 50 milijuna kuna, slikaju s
predsjednikom Mesićem, a povlastice s kojima su Čačićeve tvrke zaradile
desetke milijuna kuna zovu se “sukob interesa”, itd. Dakle,
pljačke se razlikuju jedino po tome što su jedne na nivou, a druge
ispod nivoa.
ČETVRTAK 15. 5.
Vegeta: promili
protiv milijuna
Možda je posrijedi interes neke konkurencije, ali možda je samo riječ o
tipu Hrvata koji bi, kad više ne bi imao po čemu pljuvati, stao pred
ogledalo i pljuvao po svom vlastitom odrazu. Dakle, stanovita Ana
Ugarković pokrenula je internetsku urotu Anti Vegeta, a onda su je
prihvatili i neki tiskani mediji, pa se samo zbog nekoliko protivnika
toga slavnog začina, čiji se broj ne da izraziti ni u promilima (osim
možda u alkoholnim), zaključuje o “pobuni protiv Vegete” i besramno
laže kako je “Podravkin” proizvod “preživio još jedino u ponekom
domaćinstvu”! Glavni je prigovor jednom od rijetkih hrvatskih “izuma”
koji ima i svjetsku vrijednost i povjerenje milijuna hrvatskih kupaca –
neka nam sva jela ne budu ista. Kao da kažete – dosta nam je toga
sunca, izlazi svaki dan, i to na isti način. Kraj toliko uvoznog otrova
iz inozemstva na policima trgovina i na stolovima tržnica, kraj toliko
nijekanja svake hrvatske izvornosti, suverenosti i posebnosti u
zakonodavstvu, obrazovanju, financijama, gospodarstvu, kulturi, obrani
zemlje..., možda je zapravo samo pitanje dana kad dolazi na red za
odstrel sve što u Hrvatskoj vrijedi, pa tako i Vegeta.
PETAK 16. 5.
Kako se
razračunati s direktorom programa na HTV-u
Ljevičarima je ostao još samo jedan korak (ili pucanj) koji trebaju
učiniti protiv direktora programa HTV-a Domagoja Burića, koji ih je
razgnjevio naputkom urednicima o tome kako da se pojača domoljublje u
emisiji “30 u hladu”. Po Miljenku Jergoviću taj naputak dovodi u
pitanje “proeuropsku orijentaciju” onih koji su Burića izabrali. A kako
bi s Burićem trebalo “proeuropski” razračunati i učiniti taj još jedan
korak (pucanj), pročitali smo prije koju godinu u Jergovićevoj polemici
s jednom drugom osobom: “Dražen Katunarić krupna je pojava na hrvatskoj
i francuskoj javnoj sceni. Toliko krupna da bi estetska razina
hrvatskoga pjesništva bitno poskočila, a proračuni za kulturu Republike
Francuske i Republike Hrvatske ostvarili veliku uštedu, kada bi
Katunarić izvukao revolver iz ladice i pucao si u sljepoočnicu.” U
tradiciji ljevičarske krvožednosti – Bruxelles bi Jergoviću mogao
zapljeskati!
TJEDNA INVENTURA
