Uefa se hvali uvođenjem sustava ranog upozorenja o namještanju utakmica. Vrhovno europsko nogometno tijelo ističe da je od 32.000 nadziranih utakmica tek 0,7 posto zaista bilo namješteno, i to mahom iz nižih liga.
Taj sustav ranog nadzora ponajviše se vodi tokovima kladiteljskog novca na neke utakmice. No stvar pada u vodu na, primjerice, finalu prošlogodišnje Lige prvaka kada se na svjetskim kladionicama zavrtjelo stotinjak milijuna eura. Nemoguće je utvrditi koliko je u tim uplatama “sumnjivog” novca, kao što nije čudno da se na Europolovoj listi pojavila i utakmica Lige prvaka. Premastan je to zalogaj.
U kontekstu se uvijek negdje pojavi riječ Azija. Upravo je na azijskom kontinentu smješteno najviše velikih kladionica s visokim limitima. Jasno je onda zašto se upravo tamo pojavljuju “sindikati” koji se bave namještanjem utakmica. Da ne spominjemo da je u tim dijelovima svijeta “regulacija” gotovo pa nepoznat pojam.
Kanadski istraživački novinar Declan Hill, autor najpoznatije knjige o namještanju, prije tri dana javno je ismijao Uefinu tvrdnju. Prema Hillu, “namještači” se ne bave samo namještanjem utakmica nego i kladioničarskog tržišta pa ih je Uefinim sustavom nemoguće otkriti.
Želeći pobiti tvrdnju Uefe da su sporadična uhićenja zapravo uzaludna kao i borba protiv korupcije u sportu, javno je imenovao čovjeka za kojeg policije nekoliko zemalja tvrde da je odgovoran za namještanje najmanje 50 nogometnih utakmica.
Čovjek se zove Dan Tan Seet Eng. Iz Singapura je. Nije otkriven na temelju uplata, nego temeljitog policijskog rada. Koji nije obavljao Robin Bokšić…
