Koliko je važno obrazovanje? Odgovor na to pitanje jako je dobro dao pomalo cinični novinar Bloomberga Oliver Staley koji je ovih dana objavio dramatičnu priču o visokom talijanskom školstvu kao jednom od uzroka stvaranja vojske mladih nezaposlenih Talijana. Za svoju analizu s elementima reportaže poprilično je duhovito odabrao Bolognu, grad u kojem je 1999. godine potpisana deklaracija na kojoj se temeljila ideja europske reforme sustava visokog obrazovanja, reforma kod nas dobro poznata kao Bolonjski proces. Ironično je da je Bologna – koja se može pohvaliti da je u njoj pokrenut modernistički reformski Bolonjski proces, ali i najstarijim sveučilištem zapadnog svijeta osnovanim 1088. godine koje je tijekom srednjeg vijeka privlačilo studente iz cijele Europe pa tako i slavnog Kopernika – danas zapravo grad u kojem se jako dobro može vidjeti nekonkuretnost talijanskog školstva. Staley je, primjerice, zapazio da Bologna ima 87.000 studenata u pet kampusa i 55 fakulteta, ali nema ni jedan javni ili privatni fakultet među 200 najboljih na svijetu. Najbolji iz Bologne je tek 276. na svijetu. Bologna je samo odraz opće slike u Italiji koja je u dvije godine smanjila davanja za visoko obrazovanje za 1,4 milijarde eura, troši na njega samo jedan posto BDP-a (SAD troši 2,6 posto, dakle, u ukupnom iznosu neusporedivo više).
Kakve su posljedice?
Staley je donio više priča karakterističnih za talijanske djevojke i mladiće koji godinama razvlače studij, nikamo ne žure, a kad ga završe ostaju još dugo ovisni o roditeljima i imaju male šanse za dobivanje posla. Posebno je to karakteristično za tzv. humanističke znanosti. Visoko obrazovanje u Italiji odvojilo se od potreba ekonomije, u kampusima su tek nedavno otvorili urede za vođenje karijera mladih, a sve skupa, opisao je Staley, stvorilo je veliku štetu za kompetitivnost talijanske industrije, političku nesigurnost i – ekstremno visoku nezaposlenost mladih. “To je nevjerojatna destrukcija ljudskog kapitala”, poručio je talijanski ekonomist Francesco Pastore u Stanleyevu tekstu.
U Italiji su kompetitivnost i znanje nekako izgubili na cijeni. Oni sa završenim fakultetom zarađuju samo devet posto više od onih sa srednjom školom, a u drugim industrijskim zemljama to je 37 posto. Nezaposlenih s diplomom u dobi od 25 do 39 godina je 10,6 posto, a onih sa srednjom školom samo malo više; 11,1 posto. Je li u Italiji uopće isplativo završiti fakultet? Uz ukupnu nezaposlenost od 12 posto i 41 posto onih između 15 i 24 godine života, talijanskom premijeru Enricu Lettai potpuno je jasno da je nezaposlenost mladih “prava noćna mora zemlje” i “ključna točka političke i ekonomske sudbine”.
Talijani su malo strastveniji narod i vole riječi obojiti emocijama, ali se ipak čini da jako dobro razumiju sve probleme s kojima se susrela njihova obrazovna pa posljedično i ekonomska kompetitivnost. I znaju da se neće izvući jeftino i lako, rješenjima kao što bi moglo biti napuštanje eurozone, devalvacija ili inflacija, a sve u cilju smanjivanja jedinične cijene rada radi dizanja konkurentnosti.
A što bismo onda mi trebali reći za stanje hrvatskog školstva, za gotovo potpunu nepovezanost našeg školstva s potrebama biznisa i za našu katastrofalnu nezaposlenost mladih, ako talijanski premijer upotrebljava takve riječi? Pa stanje u Italiji je zapravo fantastično u odnosu na stanje u Hrvatskoj! Jesmo li mi svjesni da je nezaposlenost mladih sveeuropski problem te da ćemo ulaskom u EU priključiti našu vojsku mladih nezaposlenih puno većoj armiji od 6 milijuna nezaposlenih koji će se sve više međusobno boriti za posao na sve povezanijem tržištu EU. Bez obzira na to bore li se za radno mjesto lokalno, uvijek se natječu internacionalno. Baš kao što se proizvodi naših proizvođača na policama natječu sa svime što dolazi iz svijeta. U Grčkoj je 59 posto nezaposlenih mladih, u Španjolskoj 50 posto. U 12 od 27 zemalja EU 25 posto. Mislite li da će sve te europske zemlje gledati na naše mlade nezaposlene i reći im “izvolite, dođite”. Moramo se jako prepasti za budućnost naših mladih i uzeti ideje Bolonjskog procesa kao Bibliju, ponavljati i propovijedati ih i, što je još bitnije, provoditi ih svaki dan. Inače mladi ove zemlje neće imati ekonomsku budućnost. Imamo više od 50 posto nezaposlenih mladih i po tome se sa Španjolcima “oštro natječemo” za drugo mjesto u Europi. Zapošljavanje mladog Luke Modrića u bogatom madridskom Realu neće, nažalost, biti presudno u toj utakmici svih utakmica, iako je činjenica da je superkonkurentni Modrić možda oteo radno mjesto jednom jako dobrom mladom Španjolcu.
