Hrvatskoj ne postoji problem čitanja, nego problem nekupovanja knjiga. Tako je to točno i efektno u razgovoru za Vijenac formulirala Jasna Kovačević, voditeljica zagrebačke dobro pozicionirane Knjižnice Bogdana Ogrizovića koja je najfrekventnije poprište zagrebačkih literarnih predstavljanja. Nema dana da se u toj gostoljubivoj knjižnici nedaleko od Cvjetnog trga ne dogodi neka promocija knjige. Nekih dana budu i dvije. Uz stalne posjetitelje knjižnice, od kojih neki u njoj rade, uče, pišu (a možda i prepisuju) diplomske radnje i doktorate, ili razgledavaju, opipavaju i njuše knjige te čitaju dnevni i tjedni tisak, ta je prostorno zapravo krhka knjižnica postala utočište svim onim nakladnicima i autorima koji žele javnosti predstaviti svoj novi uradak, ali nemaju novca, primjerice i po dvije i po stotine eura koliko stoji najam nekog većeg i raskošnijeg zagrebačkog javnog prostora koji se nudi za promocije knjiga. U javnosti se već dugo govori da su predstavljanja knjiga izašla iz mode i da je dovoljno tisku i zainteresiranima poslati informaciju o novom izdanju, i to svima dostupnom elektroničkom poštom i tu je priči oko nove knjige kraj.
“Slunjski vodopadi”
No, nedavna promocija knjige “Slunjski vodopadi” austrijskog klasika Heimitoa von Doderera, u izdanju Leykam internationala, baš u popularnom Ogrizoviću, pokazala je da predstavljanja knjiga nisu, i još dugo neće, izaći iz mode. Na predstavljanju romana, posljednjeg koji je Doderer napisao, a u kojem se bavi i hrvatskim prirodnim ljepotama, tražilo se mjesto više. I galerija Knjižnice bila je prepuna školaraca koji su strpljivo slušali dvojezično predstavljanje romana na kojem je, u najboljem duhu dobro školovane austrijske diplomacije, dijelove romana na hrvatskom i na njemačkom čitala čak i austrijska veleposlanica Andrea Ikić Böhm. Pomalo uzbuđeno, Dodererov je tekst, kako na hrvatskom tako i na njemačkom, interpretirao i Sven Medvešek. Milka Car znanstvenim je, dakle preciznim govorom predstavila roman i kao štivo o napetosti između Beča i rubnog prostora koje i ne samo svojim podnaslovom aludira na Sedmu Beethovenovu simfoniju, ali i pisca kojeg su suvremenici tako olako kvalificirali da je tek pripovjedač pričica.
Austrougarska erotika
S puno znanja i strasti o Dodererovu romanu je govorio prevoditelj Andy Jelčić, rekavši da se u njemu krije i puno tipične austrougarske erotike koju on nikako ne bi tumačio odveć sužbenom kovanicom dvostrukog morala. Slikovito, tome je dometnuo i štiklec iz zagrebačke (austrougarske) povijesti podsjetivši na Rusanovu ulicu u Zagrebu u kojoj su direktori iz davnog doba imali kućice za ljubavnice koje su imale gotovo pa špiljske ulaze kako njihovi posjeti ne bi nikome upadali u oči. Direktori tako nisu morali zvoniti na zvono i čekati da im dame otvore vrata.
Direktor Leykama Jürgen Ehrgartner pročitao je i pozdravno pismo predsjednika Društva “Heimito von Doderer”, koji je sretan što je nakon Dodererova romana “Ubojstvo koje svatko počinja” (preveo ga je 1962. godine Zvonimir Golob), na hrvatski preveden i roman “Slunjski vodopadi”, koji se sada može čitati na osam svjetskih jezika.
Hoće li “Slunjski vodopadi” doći do hrvatskih čitatelja, pitanje je koje ostaje u zraku. Knjižnice imaju sve manje novca za otkup, običan narod sve teže kupuje i kruh i mlijeko, a kako će onda kupovati knjige. No, da netko ipak knjige i kupuje, dokaz su knjige E. L. James “Pedeset nijansi sive” i “Pedeset nijansi mračniji”. I zbog ta dva naslova Profil je imao velik rast prodaje na Interliberu, i to od čak trideset posto. Mozaik knjiga, koja će za koji dan na tržište izbaciti “Prijevremene izbore” Potterove mame J. K. Rowling na Interliberu je imala rast prodaje od čak pedeset posto!? Iz ujedinjene knjižarske mreže Profila i Mozaika isto tvrde da im raste prodaja ne samo svojih nego i knjiga drugih nakladnika. I Andy Jelčić je na predstavljanju Doderera spomenuo “Pedeset nijansi” rekavši da ga svi pitaju je li pročitao tu knjigu. A on je svojedobno čitao “Strah od letenja” Erice Jong i “Pedeset nijansi” nisu mu nužna literatura. No zato preporučuje “Slunjske vodopade”. Hoće li ga čitatelji poslušati?
