Bio je glavni pregovarač hrvatske Vlade za prijam RH u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), za sklapanje ugovora o slobodnoj trgovini sa zemljama članicama CEFTA-e i za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
Rođen je 12. listopada 1953. u Splitu. Diplomirao je 1976. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer vanjska trgovina. Sljedeće dvije godine radi u Astri, vanjskotrgovinskom poduzeću koje je pretežito poslovalo s bivšim SSSR-om kao referent uvoza i izvoza. Bio je član Saveza komunista.
U Republičkom komitetu za odnose s inozemstvom je od 1978. do 1980. stručni suradnik za odnose sa zemljama u razvoju, potom sljedeće tri godine savjetnik za pitanja platne bilance i deviznog sustava a od 1983. do 1987. pomoćnik predsjednika tog komiteta za Sektor gospodarskih odnosa s inozemstvom. Te godine obranio je magistarski rad pod naslovom „Elementi izvozne strategije u Hrvatskoj“.
Diplomatsku karijeru počinje 1987. kada postaje savjetnik u ambasadi SFRJ u Kairu. 1991. prelazi u hrvatsku diplomaciju, postao je viši savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova, u Sektoru za odnose s inozemstvom. Sljedeće dvije godine je pomoćnik ministra trgovine za područje vanjske trgovine. Ponovno se vraća u Kairo 1993. Ostaje tri godine u hrvatskom veleposlanstvu kao ministar savjetnik a jednu kao opunomoćeni ministar u veleposlanstvu RH u Ankari.
Od 1997. do 2000. je pomoćnik ministra gospodarstva u Upravi međunarodnih gospodarskih odnosa. 1999. mu je prihvaćena tema doktorske disertacije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom „Hrvatska trgovinska politika između procesa globalizacije i regionalizacije svjetskog gospodarstva“.
S dolaskom SDP-a na vlast 2000. najprije zamjenik ministra gospodarstva a 2001. je ministar za europske integracije. Za saborskog zastupnika izabran je 2003. kada je bio predsjednik Odbora za europske integracije. Članom SDP-a postao je 2004. U novom sazivu 2007. obnašao je dužnost potpredsjednika Hrvatskog sabora iz redova oporbe.
Nakon pobjede Kukuriku koalicije na izborima 2011. postaje potpredsjednik Vlade za unutarnju, vanjsku i europsku politiku. Postao je jedan od najbližih suradnika predsjednika Vlade Zorana Milanovića.
Za povjerenika Europske komisije za zaštitu potrošača izabran je 1. srpnja 2013. Najavio je kako će mu prioritet idućih mjeseci biti borba protiv krivotvorene robe u online prodaji te uvođenje više transparentnosti u cijenama energije i troškovima vođenja bankovnih računa.
Njegov izbor na tu funkciju dočekale su i kritike. Britanski Daily Mail je napisao da bi trebao objasniti kako se od zagovornika socijalističke, dogovorne, ekonomije i bivšeg komunista preobratio u pobornika otvorenog tržišta kojemu sada želi služiti.
Oženjen je, ima dvoje djece. Vlasnik je polovice stana od 110 četvornih metara u Zagrebu, te vikendice i građevinskog zemljišta u Mimicama kod Omiša. Posjedovao je dionice HT-a i Badela, vozio je Citroen Picasso a dodatni honorar zarađivao je i kao predavač na privatnom sveučilištu Vern.
Samozatajan je, govori engleski i njemački a služi se francuskim.
