Hrvatski biolog prof. dr. Miroslav Radman, rođen 30. travnja 1944. u Splitu. Diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Mentorica njegova diplomskog rada bila je dr. Marija Drakulić iz Instituta Ruđera Boškovića. Nakon toga doktorirao je na Sveučilistu u Bruxellesu. Tri godine znanstveno se usavršavao na američkom Sveučilistu Harvard.
Od 1972. godine izvanredni je, a poslije i redoviti profesor genetike na Sveučilištu u Bruxellesu, te od 1988. tamošnji profesor stanične biologije.
Svjetsku je slavu dosegnuo 1989. godine kada je srušio genetski zid. Križajući dvije vrste baketrija koje se nisu miješale 150 milijuna godina otkrio je molekularni model nastanka novih vrsta - kako od jedne vrste pretka nastaju dvije različite vrste.
Osim Radmanova znanstvenog rada nekoliko je događaja uzburkavalo hrvatsku i širu javnost – njegov status u HAZU-u, utemeljenje MedILS-a (Mediterranean Institute for life Sciences) u Splitu i sukob s drugim znanstvenicima zbog "eliksira dugovječnosti".
MedILS je smješten u Vili Dalmacija, a troškove uređenja zgrade i adaptaciju platili su porezni obveznici. Budući da se jako zbližio Sanaderu, tada najmoćniji hrvatski političar imenovao je Radmana savjetnikom za znanost. Tako je operacija izvlačenja novca, popularno zvana „donacije“, mogla početi.
Sanader je 2005. poreznim obveznicima iz džepova uzeo 30 milijuna kuna kako bi Radman koristio vilu i hvalio se svojim epohalnim „otkrićima“.
MedILS je međunarodni projekt, objašnjavao je Radman, to je znanstveni, socijalni pa i politički pokus. Glavni je cilj obrazovanje posebno educirane generacije mladih znanstvenika. Osim u zgradu Instituta, koja je bila jako derutna, država je investirala i 200.000 eura za opremu. Budući da je riječ o privatnom, a ne državnom Institutu, hrvatskoj javnosti se uopće nije svidio takav način kako je Sanader raspolagao novcem. Pa ipak, bivši hrvatski premijer je, usto, uspio nagovoriti novčarske ustanove te državna i javna poduzeća da Radmanu i njegovu Institutu doniraju još novca.
-Premijer Ivo Sanader svojom je podrškom projektu MedILS-a i svojim autoritetom omogućio da nam 28 tvrtki i banaka donira po 200.000 kuna godišnje. To je kolektivna donacija MedILS-u i sredstva nisu uvjetovana. U ovoj fazi razvitka Instituta to je donacija, a ne investicija! Kada budemo spremni za investicijske ugovore, onda ćemo možda prihvatiti i ciljane projekte za specifične partnere – izjavio je Radman 2007.
U godinama koje su uslijedile MedILS i Miroslav Radman bili su na udaru kritika suradnika i javnosti. Znanosti je bilo sve manje, kao i novca za koji se tvrdilo da nestaje u rastrošnosti. Nisu javnosti u cjelosti poznati podatci poslovanja instituta. Grad Split financira njegov "hladni pogon", što je sporno dijelu znanstvenika u gradu pod Marjanom, jer druge znanstvene ustanove u Splitu nemaju takav privilegij.
Grad bi, prema nekim mišljenjima, trebao nastaviti pružati pomoć Institutu, ali po definiranim uvjetima njegova čvršćeg povezivanja sa Sveučilištem i uključivanjem znanstvenog podmlatka u laboratorije i istraživanja koje se provode u toj ustanovi.
Kritike na račun Radmana su se pojačale kada je 20. listopada 2011. u Smaragdnoj dvorani hotela The Regent Esplanade u Zagrebu na svjetskoj premijeri govorio o svom novom otkriću – „eliksiru mladosti“ kao jednom od najefikasnijih antioksidansa nove generacije, ADR Energizer HPE 40. Govorilo se da put u dugovječnost počinje u Hrvatskoj. U medijima sve je prikazano kao hrvatski povijesni izum koji će promijeniti svijet, a koji je iznikao u MedILS-u. No, ta " ljudska intervencija u cilju usporavanja starenja" bila je, ustvari, nešto posve drugo.
Znanstvenik Ivan Đikić, koji se tada okrenuo protiv koncepcije rada i vođenja MedILS-a, rekao je u vezi sa promocijom Energizera da je tu samo vješto iskorišteno ime Miroslava Radmana i MedILS-a u promotivne svrhe i obostranu materijalnu korist te da ne vjeruje da su sporni preparati stvoreni u MediLS-u.
Naime, „tvorac“ tzv. eliksira mladosti dr. med. Slavko Ivković radio je na tom projektu 13 godina na Institutu Berlin Buch u Njemačkoj i navodno potrošio 15 milijuna eura. Na promociji je rekao da stvarnih rezultata nije bilo dok se u projekt nije uključio akademik Radman i splitski institut. Za mnoge je tada postao upitan ugled dr. Miroslava Radmana. Uslijedile su kritike znanstvenika i prigovori da Radman rasprodaje ime zbog bogaćenja na dodatku prehrani te da taj „eliksir“ nije prošao ozbiljna klinička istraživanja.
„Takav napitak ne postoji, a i da se otkrije neka supstancija za produžetak života, bila bi potrebna desetljeća istraživanja", izjavio je tada ugledni hrvatski znanstvenik Ivica Đikić povodom promocije „eliksira“. Mnogi su se znanstvenici tada čudili što je Radman , koji je objavio oko 200 radova, opisao 25 originalnih otkrića citiranih više tisuća puta i koji je dobitnik 15 svjetskih nagrada, poklekao pred zahtjevima farmaceutskih tvrtki.
Radman je član Svjetske i Europske akademije znanosti, a u listopadu 2002. godine postao je i redovni član Francuske akademije znanosti. Član je i Europske organizacije za molekularnu biologiju EMBO. U Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti primljen je 18. lipnja 1992. kao dopisni član Razreda za prirodne znanosti. Uz ostalo, na prijedlog Hrvatskog društva za mikrobiologiju, primio je najprestižniju europsku nagradu na području mikrobiologije FMES – Lwoff Award i druge nagrade po svijetu.
U prosincu 2011. Radman je dodatno iritirao hrvatsku javnost zbog svoje predizborne podrške don Ivanu Grubišiću. Pa ipak, proglašen je 13. srpnja 2012. vitezom Legije časti. To visoko francusko odličje dodijeljeno mu je u znak priznanja za izuzeten znanstveni rad na području molekularne biologije.
Radman često boravi u Hrvatskoj, osobito u Splitu i na Hvaru gdje ima obiteljsku kuću. U braku je s Beograđankom Danicom, muzikologinjom, ima dvije kćeri i sina - Ljubu, glazbenu menadžericu, organizatoricu festivala, koja živi u Bruxellesu, Mariju Martu, slikaricu, i Mikulu, grafičkog dizajnera, poznatog u modnim krugovima, koji živi u Zagrebu.
