Vijest da su odvjetnici Ante Gotovine glavnom tajniku UN-a Ban-Ki-moonu tužili Carlu del Ponte zbog njezinih osporavajćih izjava o presudi hrvatskom generalu nije zauzela središnje mjesto u medijima, ali potiče na razmišljanje. Danas ta osoba za Hrvatsku ne znači gotovo ništa, tek je ružna uspomena na optužnice koje u Hrvatskoj nije prihvaćao nitko osim onih u kojima su ostali tragovi navike da se hrvatskim domoljubima sudi bez dokaza. Ali treba se sjetiti dugih godina njezinih pritisaka na Hrvatsku, izmišljotina o tome gdje se skriva Gotovina i tko mu pomaže, ucjenjivanja i dolazaka u Zagreb u kojem je primana sa strahopoštovanjem s kakvim nije priman nijedan svjetski državnik.
Držala se bahato, kao prava vladarka Hrvatske koja odlučuje o njezinoj sudbini i budućnosti. Pročitajte ljevičarske komentare iz vremena kad je otišla iz Haaškog suda, pročitajte te suze s kojima je ispraćena unatoč mnoštvu dokaza, koji su dolazili i iz redova njezinih najbližih suradnika, o njezinu nepoštenju, o trgovanju sa srbijanskom vlašću i popuštanju velikim silama, o odbijanju da se sudi vrhu JNA, Kadijeviću i drugovima, itd. Ne može se, dakle, reći da je Carla del Ponte u Hrvatskoj bila općeomražena ličnost.
Za mnoge protivnike Tuđmanove politike bila je nada da će ga, preko haaških optužnica i presuda, ocrniti za sva vremena. Bila je nada i za one kojima je bilo nepodnošljivo i stvaranje samostalne hrvatske države i trijumfalno oslobođenje Lijepe naše. Ali bila je i nešto još opakije - vrlo je dobro znala da od hrvatske vlasti može tražiti što hoće, napadati je i ucjenjivati koliko hoće. Odnos Banskih dvora i Pantovčaka prema Carli del Ponte slika je odnosa svih hrvatski vlasti prema europskim i svjetskim moćnicima od Tuđmanove smrti do danas. Kao što su njoj dostavljani svi dokumenti koje je tražila, pa čak i oni koje nije tražila, i legalno preko vladina Ureda za suradnju s Haaškim sudom i ilegalno, tako su grabežljivom euopskom kapitalu prodavane banke i velike državne tvrtke.
Zapravo su Haag i rasprodaja hrvatskih nacionalnih bogatstava i te kako povezani. Što veći pritisak iz Međunarodnog kaznenog suda, to lakše odricanje od obiteljskog zlata i srebra. Jedan pritisak iz Haaga, ode jedna banka, drugi pritisak iz Haaga, ode druga banka, treći, četvrti, peti pritisak - odoše Pliva, Hrvatski telekom, Ina, nekretnine... Prepreka takvom krčmenju zemlje mogao je biti Tuđman ili netko mu sličan. Ali Tuđmanov odlazak i Mesićeva najava “izlaska Hrvatske iz izolacije” bili su znak da perušanje ove zemlje može početi. Račanova i Budišina koalicija nadležnost za Bljesak i Oluju prepustit će Haaškom sudu, pa će paralelno trajati teror Carle del Ponte i otimanje najvrijednijega što imamo. Nisu, dakle, generali bili samo osumnjičeni ratni zapovjednici nego i sredstvo preko kojeg je napadnuta financijska, gospodarska, zakonodavna i politička suverenost Hrvatske a zemlja padala u dužničko ropstvo.
Račanova i Sanaderova servilnost prema Haagu tekla je paralelno s njihovom rasprodajom države i zaduživanjem u inozemstvu kojemu se ne vidi kraja. Da tragedija bude veća, vrhunac rashrvaćivanja Hrvatske dogodit će se pod vlašću izrazito nacionalne stranke, HDZ-a. Da to nije bilo slučajno, i da je Sanader za taj izdajnički posao pripreman dok je bio u oporbi, pokazuje činjenica da je ne jednom išao polagati račune svojim gazdama, pa je tako na glasovitom Oxfordu održao predavanje na kojem je ustvrdio da je “nacionalizam u Hrvatskoj sveden na minimum”. I to pokazuje da je sluganstvo prema Haagu bilo isto kao i sluganstvo prema europskim moćnicima. Kad danas daje izjave zbog kojih je Gotovinini odvjetnici tuže, Carla del Ponte ne žali zbog pravde niti je uvjerena u Gotovininu krivnju nego joj je žao što se srušio najviši toranj njezine moći i karijere, njezino životno djelo građeno uz potporu naoko neodirljivih silnika, što je pravda kao pepeo otpuhala njezino sadističko odlučivanje o sudbini cijelih naroda i država.
@babatero Nemaš ti pojma, Ružica Cigler je u svom zadnjem članku lijepo objasnila "stoci sitna zuba" da se otkaz nepoćudnom novinaru danas ne smije nazvati otkazom, već "osvježavanjem liste kolumnista"... Ne znam što je gore, to što je čovjek dobioio otkaz ili to što nas ovo društvo koje mu ga je dalo smatra takvim totalnim budalama i ovcama.