Za mene politika nije emocionalna kategorija, ali mi je jučer ujutro kanula suza kada sam na jutarnjim vijestima na radiju čula da naša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić ide na sastanak u Bruxelles i da će ondje zajedno s 27 ministara iz zemalja članica EU raspravljati o - iranskom nuklearnom programu! Konačno!
Jutro 23. siječnja kao da je skinulo veliki dio tereta koji smo potezali i natezali prošlih dvadesetak i nešto godina. Koliko god loše i jadno čovjek spavao, jutro je uvijek novi početak, a dan nudi bogatu riznicu mogućnosti. Hoćemo li ih zgrabiti i u punini iskoristiti ili ćemo iz prikrajka čangrizavo prigovarati, ovisi o nama.
Ovo jutro nam je, uz ostalo, otvorilo i mogućnost da prestanemo biti dio problema i počnemo aktivno sudjelovati u kreiranju politike državne zajednice u kojoj živi više od pola milijarde ljudi. To je divovski izazov, posao koji može zaokupiti mnoge mlade ljude sklone politici i promišljanju o njoj da se bace na taj vrlo zanimljiv posao. Mnogi će kazati da smo mala zemlja i da će se naš glas utopiti u mnoštvu, no s time se ne slažem zato što, budemo li to željeli, možemo Europi donijeti zapravo neprocjenjiva iskustva kroz koja smo prolazili posljednjih dvadesetak godina. Iako smo mali, u NATO-u smo pokazali da znamo odraditi posao, pa nije čudno što, primjerice, naša mala misija u Afganistanu dobiva toliko pohvala. I u EU također možemo biti konstruktivni i kreativni, a vjerujem da će Hrvatska energično zagristi u taj mamac.
Očekujem puno i od šefice diplomacije Vesne Pusić koja mora biti jedan od glavnih kormilara na tom putu. Ohrabruje što je u samo mjesec dana uspjela vratiti dignitet važnoj funkciji ministra vanjskih poslova (osobito sada kada ulazimo u EU), koja je u dva HDZ-ova mandata bila degradirana i svedena na puki bezlični servis Banskih dvora.
Uz to što ćemo morati uložiti veliki trud da zaista budemo agilna, aktivna i korisna članica, budemo li to htjeli, možemo odigrati veliku ulogu i odraditi značajan posao u sljedećem krugu proširenja Europske unije u kojem bi se mogli naći Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Kosovo, ali i neke druge zemlje. Hrvatskoj se pruža prilika da Europi pomogne da jednom zauvijek začepi tu nesretnu "balkansku rupu" i smiri stoljetne animozitete koji su do sada već izazvali previše ratova, nevolja i nesreća. Treba se uvijek podsjećati da je temeljna ideja osnivanja Europske unije zapravo ideja o stvaranju kontinenta na kojem rat više neće biti moguć. U tom kontekstu, u ovim trenucima krize unutar EU, zanimljivo je promatrati kako Francuska i Njemačka, zemlje koje su stoljećima bile smrtni neprijatelji, sada kao najprisniji partneri čine sve kako bi stvorili novu, jedinstveniju i stabilniju Europsku uniju.
Ne treba smetnuti s uma da će Hrvatska od 1. srpnja 2013. u Europskoj komisiji imati svoga povjerenika. I za to se treba dobro pripremiti i u Bruxelles poslati osobu koja će nas u tom tijelu najkvalitetnije zastupati.
U ovome trenutku Europska unija i eurozona jesu u krizi, ali kriza, pa i ona vrlo teška i naoko bezizlazna, ne mora nužno rezultirati slomom, već može iznjedriti neke nove vrijednosti, snagu i jedinstvo. Sama činjenica da Europa nije izolirala Grčku i pustila je da se utopi u vlastitu glibu, već joj je solidarno pomogla, govori u prilog tome da se radi o dosta vitalnoj zajednici koja intenzivno na vlastitim pogreškama uči kako rješavati probleme i kako promišljati o jačanju zajedništva. U ovom trenutku Europa jest ekonomski dosta dobro integrirana, ali to ne prati i politička integracija, što bi mogao biti jedan od izvora trenutačne krize u kojoj se Europska unija nalazi. Mislim da je jako značajno što će i Hrvatska moći sudjelovati u promišljanju i kreiranju Europske unije za budućnost. Iako vjerojatno i nismo potpuno svjesni toga, zaista se nalazimo na prekretnici koja bi nam mogla odrediti budućnost budemo li to zaista željeli.
Prvi pasus u ovom užasu od kolumne trebalo bi proučavati na studijima novinarstva širom svijeta - naročito u zemljama kao što su to Sjeverna Koreja i slične. Baš me zanima kako uredništvo Večernjaka misli prodavati novine i zarađivati s ovakvim pisanijama.