Ministar pravosuđa Orsat Miljenić nedavno je izazvao pravu lavinu reakcija kada je treneru džudo kluba koji ga je zamolio da mu pomogne pronaći posao za njegovu kćer dao svoj broj mobitela te poručio: "Ako se ne javim, pošalji poruku."
U državi u kojoj je, prema službenim podacima, 280.000 nezaposlenih i nije toliko čudno što je gospodin odlučio iskoristiti priliku vidjeti bi li se s ministrom "dalo što srediti".
Naime, upravo o državnoj službi maštaju mnogi nezaposleni jer u ova recesijska vremena nudi kakvu-takvu sigurnost, redovna primanja, slobodne vikende i blagdane, "fleksibilno" radno vrijeme i ostale pogodnosti.
Ipak, prema vlastitom iskustvu, toliko željeni "sigurni" posao u državnoj službi gotovo je nemoguće dobiti ako ne poznajete prave ljude, a "namještanje" poslova počinje odmah nakon raspisivanja natječaja. Donosimo vam samo dva primjera u najmanju ruku "sumnjivih" natječaja te vas pozivamo da svoja iskustva podijelite s nama u komentarima ispod članka.
Primjer prvi: ministarstvo
Jedno ministarstvo raspisalo je natječaj za velik broj djelatnika. Nakon testiranja na kojem se provjeravalo koliko kandidati poznaju Ustav, zakone i interne propise iz djelokruga rada ministarstva, oni koji su zadovoljili na testiranju pozvani su na razgovor.
Po dolasku na razgovor ispred ulaza u kabinet zatičem nekoliko kandidata s kojima izmjenjujem iskustva s prethodnih testiranja. Uskoro nam se pridružuje mladić koji, za razliku od svih ostalih, na sebi nema jaknu. Jedna od kandidatkinja pita ga: "Oprosti, a gdje ti jakna?" Mladić posramljeno gleda u pod i odgovara: "Ostavio sam je u uredu."
Naravno, na natječaj se mogu javiti i oni već zaposleni u ministarstvu jer Zakon o državnim službenicima ne dozvoljava da se osobi koja je u državnu službu primjerice primljena na određeno vrijeme status promijeni u "neodređeno" bez raspisivanja javnog natječaja.
Po završetku natječaja, ministarstvo je svim kandidatima poslalo obavijest o rezultatima natječaja. Jednostavnim internetskim pretraživanjem imena kandidata koji je dobio posao, vidljivo je kako je riječ o osobi koja je u dotičnom ministarstvu bila zaposlena i prije samog raspisivanja natječaja.
Primjer drugi: državna upravna organizacija
Na testiranje za posao u jednoj državnoj upravnoj organizaciji pozvano je osmero kandidata. Provjerava se, kao i u prethodnom primjeru poznavanje Ustava, zakona i internih propisa te engleskog jezika i informatike.
Nakon rješavanja testa, ispitivačica nas moli da pričekamo dok ona ne ispravi testove. Kad smo se vratili u prostoriju, obavještava nas da nitko osim jedne kandidatkinje nije prošao te da smo svi pali i to na testu iz informatike. S obzirom na to da su svi kandidati uspješno riješili testove iz poznavanja Ustava, zakona i engleskog jezika u najmanju je ruku čudno da je baš test iz informatike bio sporan, pogotovo kad se uzme o obzir da je riječ o informatički pismenim kandidatima.
Kako bismo vam dočarali o kakvim je pitanjima bilo riječi, prilažemo i nekoliko primjera:
Konvertirajte 7 GB u MB? Čemu služi tipkovnička kratica F7 u Microsoft Outlooku? Čemu služi tipkovnička kratica F12 u Internet Exploreru?
Naravno, kandidatkinja koja je jedina prošla testiranje na kraju je i primljena, a slučajno ili ne, osoba koja se preziva isto kao i ona već je zaposlena u organizaciji i to upravo na informatičkim poslovima. Kao i u prethodnom primjeru, jednostavnom pretragom može se vidjeti kako je osoba koja je primljena svojevremeno radila u organizaciji.
>> Molio ministra da mu zaposli kćer pa sve negirao. Miljenić: Ako se ne javim, pošalji poruku
>> Žao mi je što sam budio lažne nade čovjeku kojeg ne znam
jučer sam bila na razgovoru u dr.službi,nakon testa jednoj kandidatkinji je ispao test u koje su bili napisani odgovori točno onako iz zakona doslovno.A na razgovoru na kojem je bila doslovno 2 min.čulo se je kroz vrata da ju nisu ništa pitali odnosno nije riječ prozborila samo su oni pričali.Dok smo mi svaka bile po 30 min.Pogodite tko je primljen?