Unatoč tehnološkom napretku koji automatizacijom procesa i ujednačavanjem procedura npr. u maloprodaji donosi brojne pogodnosti i time uvelike olakšava i ubrzava kupnju, vrijedi se zapitati bi li mi kao kupci doista bili sretni da trgovinu svedemo na automatizirano, ujednačeno i pojednostavljeno iskustvo, bez ljudske riječi i personalnog kontakta? Da nemamo “svog” mesara kojeg ćemo pitati za savjeti ili “svoju” prodavačicu, onu koja je već odavno zapamtila koji sir kupujemo i koja zna kako naša djeca vole da im bude narezana šunka…?
Trgovac čini razliku
Iako se zanimanje trgovac ne pronalazi lako na listama “profesija budućnosti”, dakle onih zanimanja kakve sada poznajemo, a koje razvoj tehnologije s godinama neće izbrisati, istraživanja zadovoljstva kupaca pokazuju da ljudski faktor i odnos trgovaca imaju velik utjecaj na iskustvenu percepciju u određenoj trgovini. S obzirom na desetljeća tradicije, u Konzumovim trgovinama, pogotovo kvartovskim, ta je percepcija dodatno pojačana, a najčešće spontano spominjani razlozi zadovoljstva i glavne prednosti Konzuma su ljubazno osoblje i lako snalaženje unutar prodavaonice. Osjećaj da je dobrodošao, da ga se poštuje i da su mu djelatnici na raspolaganju za bilo kakvo pitanje ili komentare, ono je što čini razliku i potiče Konzumove kupce da se ponovno vrate.
Procesi koje nose ljudi
Unatoč ozbiljnosti znanstvenih projekcija doista je teško zamisliti stvarni nestanak nekih sadašnjih zanimanja, a osobito se to odnosi na one poslove u kojima je nemoguće zamijeniti „čovjeka“. Stroj će možda u potpunosti obrađivati vinograd i trs, ali neće moći unijeti stvarnu emociju u svaki grozd grožđa ili proces kreacije vina, a teško da će robot moći prepoznati tablu slanine koja je spremna za izlazak iz pušnice ili ocijeniti okus sladoleda.
U kompanijama Fortenova grupe postoji cijeli niz zanimanja na kojima počivaju važni procesi, često i tradicionalni, a isključivo ovise o ljudima, njihovoj stručnosti, vještinama, kreaciji i iskustvu. Osobito je to karakteristično za prehrambene kompanije u kojima recepture ili neki procesi ključni za kvalitetu proizvoda, ovise isključivo o ljudima, kao, primjerice, kod određivanja senzorskih svojstava (izgled, okus, tekstura, miris i boja) proizvoda koje prehrambene kompanije nude potrošačima. Samo u Ledu je u prošloj godini degustirano više od 27.870 uzoraka sladoleda te je odrađeno preko 1000 degustacija gotovih jela.
Uživanja koja stvara savjetnik za putovanja
S druge strane, u nekim je zanimanjima, osobito u segmentu usluga, upravo tehnologija potakla promjene i prilagodbu pa je, recimo, profesija savjetnika za putovanja danas bitno drugačija nego prije 20 godina.
“S ovakvom dostupnošću informacija, klijenti su danas znatno zahtjevniji pa oni koji se odlučuju koristiti usluge agencije traže više i segmentiranije no ikad. Danas smo istodobno i savjetnici i podrška kod putovanja, a posao nam je u pravom smislu riječi multitasking. No, suprotno uvriježenom mišljenju kako su uslijed tehnološke superiornosti mladi ljudi skloni samostalnoj organizaciji putovanja, upravo oni traže našu pomoć. Osim što cijene svoje vrijeme, još više žele biti sigurni da će imati koga nazvati ako slučajno dođe do nepredviđenih situacija“ – kaže Duda Zdjelar, voditeljica Atlasove poslovnice Zrinjevac i dugogodišnji ekspert u turističkom biznisu.
Iako su recepture definirane u odjelima razvoja proizvoda, a omjer sirovina se kompjuterski definira, okus, boja i miris sladoleda, tijesta i gotovih jela, mogu se analizirati jedino organoleptikom. Nekoliko Ledovih timova za organoleptičko testiranje sirovina i proizvoda čine ljudi s najizraženijim osjetilima iz različitih sektora i službi u Ledu, a svi su u suradnji s Prehrambeno-biotehnološkim fakultetom prošli obuku za senzorske analitičare.
Primjerice, Ledo sladoled se obavezno testira u pogonskom laboratoriju tijekom i nakon proizvodnje, a ovisno o sezoni, u laboratoriju radi tri do šest djelatnika. „Nakon toliko godina dnevnih degustacija, još uvijek mi je užitak isprobavati Ledo proizvode i ne bih mijenjala svoj posao“ - Andreja Blatančić koje svoje 12-godišnje iskustvo nesebično dijeli. „Osjetila su nam toliko istančana, da već na prvi okus možemo prepoznati je li sladoled sukladan propisanim recepturama. U slučaju da osjetimo bilo kakva odstupanja obavještavamo nadređene i zaustavljamo proizvodnju. Na taj način na vrijeme spriječimo moguća odstupanja od zadanih receptura“ – kažu u laboratorijskoj ekipi u kojoj su Klaudija Bandić, Tijana Pastuović, Eva Barišić i Martina Mareljić te Marko Starešina.
Druga ekipa na dnevnoj bazi degustira gotova jela, dok Snježana Despetović već 12 godina testira i pregledava Ledovo smrznuto voće i povrće te zahvaljujući svojem znanju i iskustvu, već na prvi pogled može reći sve o pristigloj sirovini. Svaku njezinu zamjerku potvrdi i laboratorijska analiza, a sorte zna prepoznati već po okusu.
Uz znanja kemije, biologije, fizike i brojnih tehnoloških procesa, iskustvo i vještina enologa presudni su za finalnu kreaciju vina koja će u čaši ispričati priču sorte od koje su nastala, teritorija s kojeg dolazi i osobe koja iza svega toga stoji. Suzana Zovko, glavna enologinja Vina Belje koja upravlja procesom nastanka svakog beljskog vina kaže da je taj proces traži toliko prilagodbi na dnevnoj osnovi da ga nijedan stroj nikad neće moći zamijeniti. „Uz svu dostupnu tehnologiju, u vinogradu i u podrumu još uvijek su presudno važni ljudi, njihovo znanje, vještina i angažman. Naša najbolja vina pričaju priču predanog ljudskog rada, od ručne berbe zrelih grozdova s održavanih lokaliteta do kreiranja finalnog vina, kojeg brižno čuvamo i njegujemo sve do puštanja na tržište. To je vrlo osoban i emocionalan proces koji ovisi o toliko promjenjivih faktora, da ga mogu raditi samo ljudi“ – kaže Suzana.
Na drugoj strani, poznati beljski kulen i slanina i danas se proizvode na potpuno isti način kao i prije nekoliko generacija, a tajne tradicionalnih proizvoda koji nastaju ručnim radom majstora svog zanata, prenose se s koljena na koljeno. Početak svake priče su najbolje meso i odabrani začini, a kraj - finalno zrenje. No, prije nego što ono počne, kulen i slanina se dime na prirodnom dimu. Branko Levačić, beljski majstor za dimljenje slanine svaki dan u pušnicama ručno pali ložišta s bukovinom i piljevinom te ručnim mehanizmom okreće redove tabli slanina koje se dime. Njegov je posao cijepanje drva, priprema ložišta, dimljenje i kontroliranje procesa kako bi svaka tabla slanine bila jednako i potpuno odimljena. Potpuno isti, tradicionalan način proizvodnje je i na seoskim obiteljskim gospodarstvima. „Nije to velika nauka, ali je zahtjevno i traži iskustvo. Svaka tabla slanine mora biti ravnomjerno odimljena, a ja već na prvi pogled prepoznajem što je spremno za izlazak iz pušnice, a što treba još jedan dim. I nema stroja koji bi mogao ovdje zamijeniti čovjeka“ – opisuje majstor Levačić svoju vještinu.
Sadržaj omogućila Fortenova grupa
