Jabuke iz Južnoafričke Republike, Argentine, Kine, stolno grožđe iz Čilea, Brazila, dinje i lubenice iz Ekvadora, Gvatemale i Hondurasa, grah iz Mijanmara, Kirgistana, Uzbekistana, šparoge iz Egipta, Maroka, cikla iz Kameruna, lješnjaci iz Gruzije, slatka paprika iz Ugande, Jordana i Izraela, mrkve iz Makedonije, Italije, Slovenije, jagode i maline iz Tanzanije ili Meksika..., samo su dio neslavnog niza na uvoznoj listi poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u Hrvatsku i u prvih devet mjeseci lanjske godine. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, uvoz hrane u tom je razdoblju iznosio 1,88 milijardi eura, 150 milijuna eura više nego u devet mjeseci godinu prije, a iako smo izvoz podebljali za 171,6 milijuna kuna, na 1,1 milijardu eura, s poraznom statistikom prema kojoj smo u tom istom razdoblju izvozili i banane i agrume u vrijednosti 6,2 milijuna eura, kokosove orahe, datulje, ananas, manioku, čak i kitove kosti..., rast izvoza od 19 posto po mnogima je diskutabilan.
Polusmrznuti kruh
S druge strane, i dalje se povećava uvoz onoga što bi Hrvatska uz pametnu i dugoročnu poljoprivrednu strategiju mogla proizvoditi i za pet puta više stanovnika pa je tako uvoz voća narastao za dodatnih 20-ak milijuna, povrća za 15-ak milijuna – na ukupnih 277,6 milijuna eura. To znači da svaki Hrvat godišnje pojede 36,12 kilograma voća i 28,43 kilograma povrća iz uvoza. Na ljestvici prednjače krumpir, rajčica, luk i češnjak, a od voća, uz banane i limun, marelice, trešnje, višnje, jabuke i kruške.
Na top-ljestvici ukupno uvezenih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i dalje, međutim, dominira svježe svinjsko meso u vrijednosti 112,36 milijuna eura, koje ima 5,9% udjela, kruh i peciva za 83,6 milijuna, čokolade i stočna hrana. Iako se svake godine lome koplja oko otkupnih cijena i količina pšenice, koje u najboljim godinama proizvedemo i dvostruko od vlastitih potreba, poraznim brojkama o kruhu i pecivu, koje uvozom polusmrznutih gotovih proizvoda “pumpaju” trgovački lanci, padamo i na tjestenini koje smo uvezli za 18 milijuna eura. Laicima neshvatljivo, ni za hostije za pričesti nije nam više dobro domaće brašno pa smo i njih lani u devet mjeseci uvezli za 20 tisuća eura, godinu ranije za 33 tisuće. Fali nam i lišća, granja, svježe mahovine... Njih smo uvezli za gotovo milijun eura, čekinja i dlaka za 25,64 tisuće eura, a životinjskih crijeva, mjehura i želuca za vrtoglavih 5,73 milijuna eura.
Dobar izvoz tune
Ovim posljednjim pak podebljavali smo i izvoznu statistiku za 3,59 milijuna eura, a slično i s bjelokosti, kitovom kosti i dlakama, rogovima... iz Namibije, JAR-a, Nizozemske, Njemačke, kojih smo izvezli za 100.000 eura.
Ipak, u izvoznim proizvodima dominira svježa riba – i to tuna – za 77,3 milijuna eura, kukuruz, čokolada, šećer, sladni ekstrakti te preparati za umake poput vegete koji u vrijednosti od 43,9 milijuna eura čine 3,8% udjela u izvozu. S izvozom većim za 19% te uvozom za 9% u prvih devet mjeseci 2015. generirana je tako negativna bilanca od 789 milijuna eura, za 3% manja nego godinu prije.
– Izvoz govori u čemu smo konkurentni i čega trenutačno ima viška, dok struktura uvoza upozorava na zabrinjavajuće stanje u sektorima mesa, mliječnih proizvoda, voća i povrća. Primarna proizvodnja – uzgoj stoke, proizvodnja mlijeka, voća i povrća te naslanjajuća prehrambeno-prerađivačka industrija traže strukturne promjene i svakako bolje povezivanje – kazala je Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK. Zabrinjava sve veći uvoz svježe govedine u Hrvatsku, peradi, sira. Čak smo i uvoz meda utrostručili u odnosu na isto razdoblje 2014. U zemlje EU izvezli smo hrane u vrijednosti 578 mil. eura, što pokriva 53% izvoza, dok smo u zemlje Cefte izvezli proizvoda u vrijednosti 374 mil. eura ili 34% ukupnog izvoza. Najviše proizvoda poljoprivrede i prehrambene industrije uvezeno je iz EU – 1,565 milijardi eura ili 83%.
>> 300.000 svinja manje u godini
>> Jeftina nafta bit će jeftinija za još 15 dolara po barelu
Uvozimo jer skupina uvoznika masno plaća političare i njihove stranke pa im ovi daju povlastice pri uvozu, a seljake upropaštavaju jer im barem neće trebati poticaje isplačivati iz proračuna..