Prema podacima državnih tijela, ukupna nabavna vrijednost donirane hrane bez PDV-a u 2019. godini iznosila je 12,991.467 kuna, što je znatno povećanje u odnosu na 2018. kada je prijavljeno 9,93 mil. kuna. Ukupno je 67 tvrtki Poreznoj upravi prijavilo donacije, priopćili su iz ureda eurozastupnice Biljane Borzan, koja je i ove godine organizatorica priznanja “Najdonator” hrvatskim trgovcima i proizvođačima, koje će se održati na jesen 2020. u Europskom parlamentu.
Pozitivan trend
– Porast doniranja hrane za gotovo trećinu u odnosu na prethodnu godinu velika je stvar. To znači da su socijalne samoposluge i pučke kuhinje mogle bolje napuniti police i nahraniti više naših sugrađana koji su u potrebi. Otkad se bavim problemom doniranja i bacanja hrane, u Hrvatskoj je napravljen vidljiv pomak i nadam se da je ovo početak pozitivnog trenda – kazala je Borzan, koja je inicijativu Najdonator pokrenula prije nekoliko godina u suradnji s Mrežom hrane. Dobitnici priznanja u 2018. i 2019. bili su Konzum i Dukat. Dukat je, podsjetimo, u 2018. donirao hranu u vrijednosti 2,54 mil. kuna bez PDV-a, 25% ukupno donirane hrane u toj godini, a Konzum za 2,26 mil. kuna ili 22%.
– Iz godine u godinu sve je više vidljiva i svijest donatora da doniraju hranu socijalno potrebitima, ali i rad Ministarstva poljoprivrede na sustavnom rješavanju ovoga problema – rekao je Zoran Grozdanov, koordinator Mreže hrane.
Prema procjenama FAO-a, na globalnoj se razini baci trećina proizvedene hrane godišnje (1,3 mlrd. tona) u vrijednosti većoj od 2,6 bilijuna dolara. EU tu participira s bačenih 88 mil. tona hrane vrijedne 143 mlrd. eura, a samo u Hrvatskoj baci se oko 400.000 t (97 kg po stanovniku), od čega 10% ili 40.000 t zbog nerazumijevanja označavanja roka trajanja. Kava, sol, šećer, riža, med..., ako se pravilno uskladište, traju do godinu dana i dulje od datuma na oznaci “najbolje upotrijebiti do”, žitarice, slatkiši, ulje... dva i više mjeseci dulje pod uvjetom da su karakterističnih svojstava i bez vidljivih oštećenja proizvoda ili ambalaže, dok se proizvodi s ograničenim i kratkim rokom trajnosti poput mliječnih proizvoda, svježeg mesa i ribe, punjenih pekarskih proizvoda, polutrajnih suhomesnatih proizvoda... ne bi trebali konzumirati nakon isteka naznačenih rokova “najbolje upotrijebiti” ili “upotrijebiti do”.
Najviše se baca voće i povrće
Bačene količine podjednake su u industrijaliziranim zemljama i u zemljama u razvoju. No u razvijenim se zemljama baca oko 40% hrane u fazi prodaje i konzumacije, a u zemljama u razvoju 40% u fazi proizvodnje. Najviše se baca voće i povrće, a potom riba i meso. Europska udruga potrošača BEUC izračunala je kako se 53% bačene hrane odnosi na kućanstva, 19% na prerađivače, 12% na ugostitelje, 10% na primarnu proizvodnju poput poljoprivrede i svega 5% na trgovinski sektor.
