Poslije gašenja šećerana u Virovitici i Osijeku, koje su desetljećima bile jedan od oslonaca domaće poljoprivrede, proizvodnja šećera u Hrvatskoj gotovo je u cijelosti urušena i svela se samo na Sladoranu u Županji. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković tijekom posjeta Vukovarsko-srijemskoj županiji ponovila je da je osnovni problem nedostatak poljoprivrednih površina pod šećernom repom. Vlada RH taj je problem prepoznala još tijekom 2019. kada je izrađen poseban program proizvodnje šećerne repe koji završava ove godine. Prema njezinim riječima, trenutačno su površine pod šećernom repom, koje obuhvaćaju oko 11.000 ha, dovoljne za rad jedne šećerane.
“Ulagalo se dosta”
– Kroz program potpora po hektaru šećerne repe visina potpore narasla je za 3300 kuna, a osigurano je i 75 milijuna kuna sredstava za mehanizaciju. Voljela bih kada bi nezavisni analitičari kazali više o svim tim mjerama koje su poduzete i koliko bismo hektara imali pod šećernom repom da nije bilo toga programa – kazala je Vučković.
Dodala je da se konsolidacija ovoga sektora odvija diljem Europe kao i to da su godinama ulagana sredstva u restrukturiranje te proizvodnje. Međutim, ulaskom Hrvatske u EU 2013. ta omotnica bila je pri kraju. Podsjetila je i na padove cijena, odustajanje od modela kvota 2017., dampinške cijene, hiperproizvodnju i druge probleme. Uz sve to, rekla je Vučković, Hrvatska se suočava i s pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda o “netransparentnoj i neobjektivnoj dodjeli kvota za šećer 2013.“ što će Hrvatsku koštati desetke milijuna kuna.
Na direktan upit novinara mogu li građani u Hrvatskoj očekivati rast cijene šećera, Vučković nije izravno odgovorila, nego se pozvala na analize akcijske prodaje uvoznog šećera u hrvatskoj maloprodaji koje pokazuju da je riječ o cijenama koje su ispod razine koju nalazimo u zemljama proizvodnje ili u nama susjednim zemljama EU pa čak i kod istih trgovačkih lanaca. Cijena 1 kg pakiranog šećera u akcijama velikih maloprodajnih lanaca u Hrvatskoj iznosi jedva polovicu cijene koju za isti proizvod u istom maloprodajnom lancu nalazimo u zemljama proizvodnje tog šećera ili nama susjednoj Sloveniji koja čak nema proizvodnju. Predsjednik uprave Hrvatske industrije šećera Željko Zadro ovih je danas rekao da su od 2014. do danas sve tri šećerane, u Virovitici, Osijeku i Županji, izgubile oko milijardu kuna. Prosječna površina pod repom u starim članicama EU, gdje su najveći proizvođači Francuska, Njemačka i Nizozemska, iznosi 18.000 ha po šećerani, a u novim članicama, gdje vode Poljska i Češka, prosjek je 12.000 ha.
Ugašeno 11 šećerana
Inače, pad cijena šećera na europskom tržištu, nakon ukidanja kvota 2017., drastičan je, a zbog rekordnih prinosa u Indiji, Tajlandu i Australiji šećer je postao i globalni problem. Samo je u zadnje dvije godine zatvoreno 11 šećerana. Mađarska i većina srednjoeuropskih država, i većih od RH, šećer danas proizvode samo na jednom mjestu, a najveći proizvođači poput Italije imaju dvije tvornice. Prema podacima EK, u zadnje dvije godine u odnosu na 2013., kad je Hrvatska ušla u EU, cijena šećera pala je za 50%, odnosno sa 700 na 349 eura po toni i već tri godine u nizu prosječna je cijena u EU ispod minimalne ciljne cijene od 404 eura po toni. Gubici europske šećerne industrije procjenjuju se na oko 2,5 mlrd. eura samo u jednoj godini nakon ukidanja kvota.
Ministrice, opet vi o tome kako je u Hrvatskoj jeftiniji od zapadnih susjednih zemalja, ali opet uredno zaboravljajte reći koliko su veće plaće u tim istim zemljama. Opet zaboravljajte reći da je PDV u Hrvatskoj 16% a u jednoj Njemačkoj npr 25%, jel tako ministrice?