Kad je otac makroekonomije John Maynard Keynes obznanio da imate problem dugujete li sto funti banci, ali ako joj dugujete milijun funti, banka ima problem, sigurno nije mislio da je bolje da svoj problem pretvorite u tuđi. No, pojasnio je vrlo slikovito kako stvari funkcioniraju u svijetu novca.
Ovaj tjedan globalno se obilježava kao Svjetski tjedan novca. Neki bi mogli reći da se slavi novac, no od posljednje krize (a mnogi kažu i uoči nove) taj se tjedan najviše koristi kako bi se promoviralo i provodilo financijsko opismenjavanje.
Temeljno obrazovanje posao je države, a financijsko educiranje građana trebalo bi u njega biti uključeno, no u Hrvatskoj se država time bavi vrlo sramežljivo, i ako se pobroje sve aktivnosti koje se ovaj tjedan provode na tu temu, vidimo da su tu rolu preuzeli Hrvatska narodna banka, Hrvatska udruga banaka, Hrvatski ured za osiguranje, Hrvatska gospodarska komora te pojedinačne financijske institucije.
Nije to loše, no da bi se postigla nužna ravnoteža, s obzirom na to da je poslovanje financijskih institucija velikim dijelom u srži nastanka nedavne, a i brojnih prethodnih financijskih kriza, država bi trebala biti arbitar koji će građanima dati “know how” kako voditi vlastite financije i poslove s onima s kojima bankare, trguju, duguju im, ulažu ili kod njih deponiraju svoj novac.
To su osnove zaštite potrošača. A nije ih zaštitila kad je kroz regulativu propustila onemogućiti plasiranje proizvoda i ugovornih odnosa koje sad sudovi proglašavaju nepoštenima i ništetnima, a građanima nabila krimen krivnje uz poruku: upali ste u probleme jer niste bili financijski pismeni i odgovorni. E pa, da se to ne bi dogodilo ponovo, vrijeme je da država kroz institucije kojima će građani vjerovati počne provoditi financijsko opismenjavanje. Važno je, gotovo kao abeceda.
A oni koji se ovaj tjedan time bave umjesto njih krenuli su od najmanjih potrošača, pa se radionice održavaju u osnovnim i srednjim školama, na fakultetima...
Uče ih osnovne financijske pojmove i interakcije, educiraju o financijskim “proizvodima” koje će jednom konzumirati, no pitanje je hoće li im uspjeti prenijeti najvažniju poruku – da ne troše novac koji nije njihov na stvari koje im nisu potrebne da bi imponirali ljudima koje ne podnose. Humor, crni, ali u ovoj je šali dosta istine.
