Slušajući probleme današnjih umirovljenika, mnogi
se zaposlenici pitaju hoće li u budućnosti situacija biti drugačija.
Nadaju se da hoće – proveli smo mirovinsku reformu, a
doprinosi koje izdavajamo iz plaća nisu mali, imamo mogućnosti dodatnog
dobrovoljnog ulaganja za štednju u budućnosti. Mirovinska je
reforma i uspješno provedena, za što nam
priznanje daju i mnoge strane zemlje, od kojih su neke i kopirale
našu metodu reforme, no bez obzira, nakon prve faze, do one
druge nije došlo, u kojoj su se zaposlenicima trebala
povećati izdvajanja za drugi stup, a što bi u budućnosti
osiguralo njihove mirovine. Već ovi prvi izlasci zaposlenika koji su
bili u kombiniranom prvom i drugom stupu pokazuju da im mirovine nisu
visoke.
Zato postoji i dobrovoljna štednja, treći stup, no
što zbog ne previsokih plaća ili pak mentaliteta Hrvata koji
nisu pretjerano sklon štednji, tu se ne štedi u
tolikoj mjeri da novac može biti garancija sigurnosti. Čelnici
mirovinskih fondova itekako su svjesni svih mana, no njima se
zamjeriti ne može jer su dokazali ne samo provedbu dobre reforme, nego
su u odnosu na ostale zemlje napravili dobre prinose, pa čak se i dobro
nose u ovogodišnjoj ne najboljoj situaciji za
tržište kapitala. O svojim prijedlozima u cilju
stupanja u novu fazu mirovinske reforme razgovarali su na okruglom
stolu.
Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond ima šest zatvorenih
fondova pod upravljanjem, čiji poslodavci uplaćuju svojim zaposlenicima
sredstva u treći stup.
– Takve uplate zaposlenicima za tvrtke predstavljaju
konkurentsku prednost na tržištu rada – kaže
Mandica Zulić, predsjednica uprave Raiffeisen mirovinskog
društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima,
te tvrdi da se preferira model uplate po kojem poslodavci stimuliraju
uplate zaposlenika. Odnosno, ovisno o visini iznosa koji zaposlenik sam
uplaćuje, dobiva dodatnu subvenciju od poslodavca. Imovina je u
dobrovoljnim fondovima za sada mala, pa je njome teže upravljati i
ostvarivati dobar prinos. Naši fondovi pod
upravljanjem su od početka rada imali prinos na
godišnjoj razini od 3,5 do 8 posto, ovisno o tome
kada je pojedini fond počeo ratiti. Tvrtke takvim oblikom
štednje pokazuju i društvenu odgovornost prema
zaposlenicima. No, afirmacija bi svakako bila jača kada bi država uvela
olakšice za poslodavce koji uplaćuju novac u treći stup u
korist svojih zaposlenika – zaključuje Zulić.
Bez dvostruke stimulacije
No s tim se ne slaže Zoran Anušić, viši savjetnik
u Svjetskoj banci te začetnik mirovinske reforme u našoj
zemlji, a koju danas također provodi u nizu drugih zemalja. Kaže da
većina zemalja ima poticaje za poslodavce koji uplaćuju dobrovoljnu
mirovinsku štednju svojim zaposlenicima. No, tvrdi, kod nas
s tim treba biti oprezan.
– Jer već sada svatko tko uplaćuje ta sredstva ima dvostruku
stimulaciju za treći stup. Kroz poticaj iz proračuna izravno na račun i
kroz olakšicu u godišnjoj poreznoj prijavi. Zato,
da se uvede olakšica za poslodavce, imali bi trostruku
olakšicu. A da se uvede trebalo bi poraditi i na kompletnoj
promjeni poreznog sustava. Ujedno, kada bi i dobili poticaje, izgledno
je da bi ih dobili bogatiji poslodavci, jer većinom takve tvrtke
uplaćuju novac za svoje zaposlenike. A poticaj bogatima je apsurdan.
Također je besmisleno poticati uplate poslodavaca u svrhu dobrovoljne
mirovinske štednje, kada ona više sliči rentnoj
štednji. Zato što većina zaposlenika, njih gotovo
100 posto, uzima taj novac odmah nakon pedesete godine života, odnosno
u najkraćem dopuštenom roku od pet godina. Zašto
bi država takav oblik štednje stimulirala, a drugi ne? A
onda se otvara i niz drugih pitanja, kao što je utjecaj na
tržište rada.
Nataša Ivanović, članica uprave Erste plavog
društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom,
potrebnim vidi povećanje stope doprinosa za drugi stup, jer
sadašnja situacija u kojoj je ta stopa pet posto, i kada se
o njezinu povećanju, za sada ne govori, sigurno neće
sadašnjim zaposlenicima osigurati dovoljnu mirovinu.
– Sadašnja računica pokazuje da tek zaposleni član
s prosječnom plaćom, koji danas počinje s izdvajanjem od 5 posto u II.
stup, uz realan rast plaća od tri posto i realan prinos fonda od pet
posto, može očekivati otprilike jednak iznos mirovine iz I. i II.
stupa. S obzirom na to da se za I. stup izdvaja 15 posto iz
bruto-plaće, može se izvesti zaključak da svakako treba povećati stopu
izdvajanja za II. stup, za početak barem na sedam posto –
kaže Ivanović.
Biserka Žalac iz Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg
društva kaže da su trenutačno u isplati mirovine na temelju
110 ugovora iz obveznih mirovinskih fondova i oko tisuću iz
dobrovoljnih mirovinskih fondova.
Veća stopa za drugi stup
– Kod dobrovoljnih mirovina većina korisnika bira privremenu
mirovinu koju raspoređuju na pet godina, s početnom isplatom od 30
posto. Za obvezne mirovinske fondove ne postoji privremena mirovina,
koju međutim ne bi bilo loše uvesti. Razlog leži u tome da
su prikupljeni iznosi većinom mali, pa bi se mogli
vratiti u I. stup ili isplatiti u kraćem razdoblju za korisnike
mirovine koji nakon kratkog vremena izlaze iz mirovinske
štednje. No da je stopa doprinosa za II. stup veća, ti bi
iznosi bili veći – kaže Žalac.
– Prva je verzija zakona i predviđala stopu za II. stup od
deset posto, a ta razina trebala se postići kroz pet godina –
kaže Anušić. No to nije učinjeno, članovi II. stupa dan
danas u II. stup plaćaju četvrtinu doprinosa, dok im je za te godine
mirovina iz prvog prepolovljena. Tada se iz fiskalnih razloga krenulo s
pet posto, a onda po uzoru na Mađarsku, planirano je
godišnje povećavati do deset posto. No do danas to nije
učinjeno. Posljedica toga će biti, a već i jest, manja mirovina od
očekivanja onih koji su počeli izlaziti iz kombiniranog oblika uplata.
Iako je šteta što to već nije učinjeno, ipak,
nije kasno, i svaki višak u proračunu trebalo bi iskoristiti
za to. A prijedlog koji se spominje da se umjesto toga poveća mirovina
iz I. stupa je nelogičan, jer se postavlja pitanje čemu onda uopće
služi postojanje II. stupa.
Uspoređujući stope prinosa koje su ostvarili domaći fond-menadžeri u
odnosu na strane, vidljivo je da su rezultati na samome vrhu. Od
početka reforme do kraja prošle godine realna postignuta
stopa je 6,1 posto. Uključujući ovu godinu, koja ima pad na
tržištu kapitala, prinos je nešto manji.
– No to je ipak četiri posto više od realnog rasta
plaća u tom razdoblju i bolje od onoga što smo planirali
prilikom izrade reforme – kaže Anušić.
Osnivanje multifondova
Fond-menadžeri dobro su se snašli, u zadnjih devet mjeseci
otkada je stagnacija na tržištima kapitala, pad je manji
nego u drugim zemljama.
Nataša Ivanović tvrdi da osobe koje bi u vrijeme
ovogodišnje krize otišle u mirovinu ipak ne bi
dobro prošle, pa zbog toga predlaže potrebnim osnivanje
multifondova. Na taj bi način članovi imali izbor prelaska u
konzervativniji fond prije odlaska u mirovinu i zaštitili
ušteđena sredstva od mogućih negativnih promjena na
tržištu. Tvrdi da i tržište još nije
regulirano, što znači da niti nismo prošli sve
situacije.
Anušić tvrdi da se razmišljalo o osnivanju
multifondova, no tada se činilo da je za to prerano. Iako svjetska
iskustva pokazuju da je u nekim zemljama to obveza čak deset godina
prije umirovljenja.
– Uza sve to, potrebna je i edukacija, s ciljem da osobe koje
štede u trećem stupu ne izlaze iz fonda u vrijeme kada
obračunska jedinica ima manju vrijednost. Treba naučiti da je ovakav
oblik štednje dugoročan, shvatiti da to nije
oročena štednja s garantiranom kamatom već ulaganje u
tržište koje ima faze rasta i faze pada. Važno je donijeti
odluku o tome kada otići u mirovinu, a posebno je važno odlučiti kada
izaći iz dobrovoljne mirovinske štednje –
zaključuje Žalac.
Neki od prijedloga fond-menadžera u mirovinskim fondovima bila je i
mogućnost ulaganja u druge klase imovine, no Anušić tvrdi da
bi se u tom slučaju još jače osjetila ovogodišnja
kriza.
Zaključci
Nataša
Ivanović: Smatram da bi trebalo povećati stopu doprinosa
za drugi stup na barem sedam posto, omogućiti pravedniju raspodijelu
novo zaposlenih u mirovinske fondove, te uvesti multifondove, kako bi
zaposlenici osigurali novac pred mirovinu, prelaskom u konzervativniji
fond.
Mandica Zulić: Ulaganjem
u dobrovoljne fondove poslodavci motiviraju zaposlenike i pokazuju
društvenu odgovornost, te se na taj način dijelom utječe i
na smanjuje fluktuacije zaposlenika. Zato bi država poslodavcima
trebala uvesti poreznu olakšicu. Ulaganje u treći stup nudi
pojedincima porezne olakšice i državni poticaj, te je stoga
prihvatljiviji od drugih oblika štednje.
Biserka Žalac: Da
je stopa doprinosa za drugi stup bila veća, do sada isplaćene mirovine
također bi bile znatno veće. Ne bi bilo loše uvesti
privremenu mirovinu za obvezne mirovinske fondove. Potrebna je i
edukacija ulagatelja u treći stup, kako ne bi izlazili u vrijeme kada
obračunska jedinica ima manju vrijednost.
Zoran Anušić: Potrebno
je povećati stopu za drugi stup. Poslodavcima se ne bi trebale uvesti
porezna olakšica za uplate novca zaposlenicima u dobrovoljne
fondove, jer bi poslodavci mogli početi isplaćivati dio plaće kroz
fond. Treba omogućiti slobodan izbor gdje zaposlenik hoće da mu se
novac iz fonda ulaže, odabirom između umjerenog, pasivnog ili
agresivnog ulaganja.
