Dok u Cehu trgovaca HOK-a zazivaju pozitivnu diskriminaciju malih trgovaca kako bi se u otvaralo, ali i opstajalo više obrtničkih trgovina koje su i turistički aduti i nužnost u ruralnim područjima u kojima uglavnom živi starije stanovništvo (čak 4000 malih mjesta nema nikakva dućana!), veliki trgovački formati rasli su i u 2014. Ulaganja se ni približno ne mogu mjeriti s rekordnom 2008. No ipak, samo u Zagrebu i okolici lani je u opticaj pušteno najmanje 70.000 novih šoping-kvadrata – unatoč stagnaciji realnog prometa na malo u odnosu na godinu prije, dok je razina prometa u 10 mjeseci 2014. u odnosu na isto razdoblje 2008. manja i 17%.
Niska domaća potražnja
– Utjecaj na takva kretanja svakako ima niska razina domaće potražnje zbog kumulativnih efekata nepovoljne situacije na tržištu rada, odnosno smanjenog broja zaposlenih te realnog pada neto plaća u kriznim godinama, pri čemu je i razina plaća niža od one u 2008. – ističe Zvonimir Savić, direktor Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK.
Eurostat navodi podatak kako je u kolovozu 2014. realni promet u trgovini na malo u zemljama EU porastao 1,4%, dok Hrvatska ostvaruje samo 52% razine prometa EU. No to nije omelo velike trgovce poput Ikee da lani na istoku Zagreba konačno otvore svoju prvu robnu kuću na 38.000 kvadrata i zaposle 350 radnika, dok je planirana investicija u trgovački centar s kojim bi ulaganja od 100 milijuna eura narasla na oko 250 milijuna odgođena za neka bolja vremena. Slično je i s otvorenjem Supernova centra u zagrebačkom Buzinu vrijednom 50 milijuna eura, koji je prvo usporila birokracija, a potom i gospodarska kriza i recesija. Poslovna strategija i apetiti na površini većoj od 100.000 četvornih metara predviđali su, naime, i poslovni neboder. No zasad je sve stalo na 30.000 šoping-kvadrata u kojima je posao našlo 500 radnika, a nisu spavali ni u Lesnini, koja je u studenom u Zadru otvorila najmoderniji prodajni centar na 20.000 m², “težak” 20 mil. eura, i zaposlila 125 ljudi.
Kaufland je u Umagu i na zagrebačkim oranicama otvorio po 2500 novoizgrađenih kvadrata i zaposlio 300 radnika, a Konzum u Križevcima, Stenjevcu te Gračanima gdje je u prosincu prvi uselio u 2035 od ukupno 30.000 kvadrata novog poslovno-trgovačkog centara Meridijan 16 u Gračanima, koji još nije potpuno useljen, a gradio se za oko 100 mil. kuna. Mnogi su se pak širili na postojeće kvadrate poput Peveca koji je tijekom 2014. unajmio oko 25.000 dodatnih kvadrata u Splitu, Sesvetama, Karlovcu i Rijeci, zaposlivši 155 radnika. Tako je i s prvim Decathlonom u RH otvorenim na 3500 kvadrata zagrebačkog King Crossa. Odlazak Kike s našeg tržišta kompenzirala je Emmezeta uselivši u njezinih nekoliko desetaka tisuća kvadrata u Zagrebu i Rijeci.
Ni 2015. ne obećava
– Od 2000. do 2014. u hrvatsku je trgovinu ukupno investirano 3,87 milijardi eura stranih investicija što, prema podacima HNB-a, čini 15,16% ukupnih investicija u gospodarstvu. U 2008. i 2009. bilo ih je najviše u hrvatskoj trgovini, a potom taj iznos pada. U rekordnoj 2008. uloženo je više od 1,22 milijarde eura, a u 2013. i prva dva tromjesečja 2014. ukupno tek 119,9 milijuna eura – kaže Sanela Vrkljan, direktorica Sektora za trgovinu HGK, ističući kako su, osim u 2014., prema izvještaju Cushmana & Wakefielda, i u 2015. planirane minimalne investicije u izgradnju novih trgovačkih centara. Od većih su u 2015. planirana otvorenja tek Mall of Splita “teškog 177 mil. eura”, te prvog bjelovarskog trgovačkog centra čija je cijena još tajna.
– Zaključak je kako trgovina u RH više nije atraktivna stranim ulagačima, ali ni domaćim potrošačima čija kupovna moć zaostaje za prosjekom EU. Sukladno tome građani racionalnije troše, ali i jenjava oduševljenje pojavom trgovačkih centara karakteristično za tranzicijske zemlje – rekla je Vrkljan.
>>Zašto je Ikea omiljenija od države
>>Najbolji poslodavci IKEA, Rimac i Procter & Gamble
Istinski problem Hrvatske je što su mnoga mala mjesta i otoci ostali bez lokalnih trgovina, što izrazito otežava život tamo i čini ih još više pustim. A veliki trgovački centri pak uništavaju one koji posluju u užim gradskim jezgrama odnosno propadaju gradska središta jer se kupovna moć odlijeva po perifernim centrima. Plus dodatna glupost gradskih vlasti koji visokim cijenama parkinga odbijaju i to malo preostalih kupaca koji bi htjeli obaviti kupovinu u centru.