Prije nego krenemo na pojašnjenje što je to vrijednost poduzeća, treba razumjeti slijedeće pojmove:
1. Vrijednost poduzeća/poslovanja (Enterprise value)
2. Vrijednost vlasničke glavnice (Equity value)
3. Razliku između vlasničkog kapitala (Equity) i dužničkog kapitala (Debt), te ukupnog kapitala (Invested Capital)
Da podsjetimo, svođenjem beskonačnih slobodnih novčanih tokova na sadašnju vrijednost (diskontiranjem) dolazimo do vrijednosti poduzeća na određen datum, odnosno cjelokupnog poslovanja (Enterprise value).
Vrijednost poduzeća (Enterprise Value) je zbroj sadašnje vrijednosti poslovanja u projiciranim godinama (najčešće se radi na 5 godina) i sadašnje vrijednosti beskonačnih slobodnih novčanih tokova nakon zadnje projicirane godine (terminalna vrijednost).
Vrijednost vlasničke glavnice (Equity value) je jednaka vrijednosti poduzeća (Enterprise value) umanjene za neto financijski dug, tj:
ENTERPRISE VALUE (diskontirana, odnosno svedena na sadašnju vrijednost, tj. vrijednost na dan vrednovanja)
- TRENUTNI FINANCIJSKI DUG (Iznos duga na dan vrednovanja)
+ TRENUTNO STANJE NOVCA NA RAČUNU I U BLAGAJNI (na dan vrednovanja)
= VRIJEDNOST VLASNIČKE GLAVNICE na dan vrednovanja
Dakle, Enterprise value (EV) je zapravo vrijednost poduzeća na raspolaganju i za imatelje vlasničkog kapitala (vlasnike) i za imatelje financijskog duga (kreditore), te pretpostavlja da kupac preuzima uz vlasničku glavnicu i financijski dug.
Ono što je bitno jest da EV uključuje i utjecaj različitih varijabli kao što su to rizik zemlje, trošak i visina duga, porez na dobit, rizik poslovanja same kompanije, tržišta, te projicirani rast poslovanja u beskonačnost.
S druge strane, vrijednost vlasničke glavnice (Equity value) jest vrijednost (sadašnja vrijednost) samo vlasničke glavnice, isključujući neto financijski dug. Ovo je potencijalno cijena koju kupac plaća ili prodavatelj prodaje jer je ideja da se iz cijene isključi dug ali uključi novac jer novac se koristi za otplatu duga (Financijski dug – novac=neto financijski dug). Ovo je polazna točka na temelju koje se grade scenariji u različitim pretpostavkama poslovanja (optimistični, pesimistični, očekivani itd) te daljnji pregovori oko konačne kupoprodajne cijene.
Treće, treba razlikovati vlasničku glavnicu (Equity) i dužničku glavnicu (Debt), a oboje čini investirani kapital (Invested Capital).
Tako zapravo, vrlo često nailazimo na „uže shvaćanje“ kapitala pri čemu se pod kapital misli na vlasnički kapital zapravo, tj. ono što vidimo u bilanci stanja na strani pasive a sastoji se od temeljnog/upisanog kapitala, rezervi iz dobiti, revalorizacijskih rezervi, rezervi fer vrijednosti, zadržane dobiti ili prenesenog gubitka, dobiti poslovne godine i manjinskog interesa.
Međutim, „šire“ shvaćanje kapitala jest da je taj kapital iz bilance vlasnički kapital (imovina se financira iz vlastitih izvora), ili Equity, dok je kapital iz tuđih izvora zapravo financijski dug (dužnički kapital), a sve zajedno predstavlja kapital ili Investirani kapital, samo što su izvori vlastiti + tuđi.
Kako se računa Terminalna vrijednost?
Terminalna vrijednost poslovanja može se računati na temelju procijenjenog rasta novčanih tokova u budućnosti po kontinuiranoj stopi g (npr. Gordonov model) ili čak bez rasta, no isto tako moguće je koristiti i neke od multiplikatora.
Primjera radi, terminalna vrijednost poslovanja u terminima EBITDA multiplikatora sugerira koliko je vrijednost poslovanja veća od EBITDA-e odnosno koliko su puta investitori spremni platiti EBITDA-u. Za svaku industriju koriste se podaci prema trenutnom tržišnom benchmarku (mogu se koristiti razni izvori poput Bloomberga, Merger&Markets, Damodaran itd.)
Terminalna vrijednost poslovanja pomoću Gordonovog modela – slobodni novčani tokovi nakon zadnje projicirane godine rastu beskonačno po fiksnoj godišnjoj stopi koja se može također formulom utvrditi (obično se uzima u obzir rast gospodarstva zemlje u kojoj poduzeće posluje, te se pretpostavlja da poduzeće neće rasti brže od gospodarstva, izuzev u određenim slučajevima).
Nakon izračuna Enterprise value, izbija se neto financijski dug kako bi se dobila pretpostavljena intrinzična vrijednost vlasničke glavnice.
Zaključak
Činjenica je da što je model složeniji, teže ga je razumjeti, također, kod većeg broja ulaznih podataka, mogućnost pogreške je veća. Valuacija je dobra samo onoliko koliko su ulazni podaci i parametri dobri, ukoliko u model uđe velika količina besmislenih i subjektivnih neopravdanih podataka i rezultat će biti besmislen i valuacija beskorisna. Ponajveći problem velikih i složenih modela je da u jednom trenutku postaju vreće u koje analitičari trpaju podatke i koji izbacuju rezultate koji nitko ne zna interpretirati.
U konačnici, vrijednost poduzeća se svodi na onoliko koliko je investitor spreman ponuditi, odnosno koliko dobro konzultant može argumentirati i braniti svoju valuaciju, te „podići“ vrijednost kompanije za prodavatelja, odnosno smanjiti cijenu kompanije ako je konzultant na strani kupca. Kako bi konzultant mogao podići/smanjiti vrijednost poduzeća svakako treba sagledati sve aspekte poslovanja, od analize financijskih izvješća, obrtnog kapitala, investicija, strukture prihoda i ugovora koji su u tijeku ili koji će se realizirati, troškova financiranja, rizike poslovanja (operativni, kamatni, tečajni, investicijski, financijski itd).
Silcom consulting pruža usluge sa optimalnim omjerom uloženog i primljenog. U najmanju ruku možemo pobiti mit o skupom i nepristupačnom financijskom savjetovanju za svako poduzeće.
Za više informacija posjetite nas na www.silcom-consulting.hr
Silcom consulting d.o.o.
