Donedavno su s visokim plaćama menadžera bili nezadovoljni samo
zaposlenici, vlade se u zlatnim vremenima na takvo što nisu obazirale,
no dolaskom krize i njihova su se stajališta promijenila pa traže od
menadžera u privatnom sektoru da si smanje plaću.
Sačuvati radna mjesta
– No, nekim menadžerima ne treba diktat vlada. Oni koji iole poznaju
osnove psihologije odlučili su skresati plaće prije svega sebi a onda i
svojim zaposlenicima kako bi očuvali radna mjesta. Ti menadžeri svjesni
su toga da je u ovim vremenima percepcija realnost te da se sada više
nego ikada gleda rade li zaista ono što govore – kaže direktorica Svan
Consultinga Ratka Jurković.
Razlika u plaćama menadžera i zaposlenika ali i toleriranje takvih
razlika stvar je kako poslovne kulture same tvrtke tako i matične
zemlje u kojoj tvrtka posluje. Primjerice, plaće, bonusi i ostale
pogodnosti koje su dobivali neki američki menadžeri bili bi nezamislivi
u jednoj Norveškoj. Znanstvenici su pokazali da što su veće razlike u
plaćama između menadžera i zaposlenika, to je veća i arogancija vodećeg
menadžmenta.
Sada je vrijeme, nastavlja Jurković, da vodeći menadžeri u tvrtkama
primijene u praksi ono što vrlo često stavljaju u svoja godišnja
izvješća – “zaposlenici su naš najvažniji resurs i mi smo društveno
odgovorna kompanija”. Ako su im važni zaposlenici, otkazi bi im trebali
biti zadnja mjera rezanja troškova a prije nje trebali bi ići na
smanjenje prije svega svojih plaća i zamrzavanje bonusa a onda i
radničkih plaća.
Promjena stajališta
Kriza je pooštrila i regulaciju plaća u državnim kompanijama.
Zanimljivo je podsjetiti se izjave švedske ministrice industrije, Maud
Olofsson, koja je prije tri godine rekla da upravljačkim odborima
državnih kompanija treba dati slobodne ruke u odluci o tome kolike će
bonuse isplaćivati izvršnim direktorima. Zalagala se i za ukidanje
odluke o zabrani isplate bonusa.
No, danas je promijenila mišljenje te je bonus ukinut svim čelnicima državnih kompanija.
PLAĆE ZAPOSLENIKA I MENADŽERA