Službeni podaci koji zaokružuju poslovnu i kalendarsku 2016. godinu potvrđuju nastavak oporavka u svim segmentima ekonomije osim u zaposlenosti. Kraj godine dočekali smo sa 16 tisuća zaposlenih manje nego što ih je bilo godinu dana prije, što se ne uklapa u širu sliku zbivanja u gospodarstvu.
Industrija je, na primjer, pred kraj godine rasla visokih 15 posto, što je cijeloj godini donijelo prosječnu stopu rasta od 5 posto, sličan pozitivan niz nastavio se i u trgovini.
Uz strane turiste, i domaći građani troše više nego ranijih godina, turizam niže rekorde, izvoz raste, pa je logično pitanje zašto nema novih radnih mjesta? Zašto poslodavci ne zapošljavaju?
Ekonomist Darko Oračić tvrdi da postoji čvrsta veza između rasta BDP-a i zaposlenosti, te je uvjeren da je ona prisutna i u Hrvatskoj.
Kao odgovor na pitanje zašto statistika onda nije ulovila ta nova radna mjesta, ekonomisti kao djelomičan odgovor nude metodološke probleme u prikupljanju podataka.
Prema evidenciji mirovinskih osiguranika, lani se nije dogodio pad od 16 tisuća, nego rast zaposlenosti za približno 26 tisuća osoba.
Razlika nije mala, a nastala je zbog toga što mirovinsko osiguranje kao zaposlene vodi i desetke tisuća mladih ljudi koji se nalaze na stručnom osposobljavanju.
Kako oni ne zaključuju ugovore o radu s tvrtkama, DZS ih nema u svojoj bazi zaposlenih. Tu su još i ljudi koji sami sebi plaćaju staž, radnici izaslani u inozemstvo i slično.
Marko Krištof, ravnatelj DZS-a, kaže da će nakon privremenih DZS krajem ožujka objaviti revidirane podatke za 2016. godinu, nakon što iz Porezne uprave dobiju konačnu bazu JOPPD obrazaca za 2016. Razlika između privremenih i konačnih podataka za 2015. godinu bila je između 5 i 15 tisuća, ovisno o mjesecu.
Održi li se ta razlika i u 2016. godini, ona će u najboljem slučaju opet upućivati na stagnaciju, ali ne i rast zaposlenosti!
Objašnjenje koje dolazi iz sindikalnih i poduzetničkih krugova nadilazi područje statistike.
– Nema zapošljavanja jer moderne tehnologije smanjuju potrebu za novim radnicima, a iz uvida po terenu ne mogu baš reći da se ugovaraju novi poslovi koji bi donijeli radna mjesta – kaže sindikalist Mladen Novosel koji je izračunao da u prerađivačkoj industriji radi 60 tisuća radnika manje nego što ih je bilo 2008. godine.
Na rast produktivnosti začinjen tehnološkim napretkom poziva se i poduzetnik Branko Roglić, koji tvrdi da su tvrtke imale dosta zaliha pa nisu imale potrebe za novim zapošljavanjem.
Roglić je, kaže, posljednjih godina povećao broj zaposlenih u svojim tvrtkama s 3000 na 5500 tisuća, no veći dio tog povećanja dogodio se na inozemnom, a ne na domaćem tržištu. Kod kuće je uglavnom nudio poslove u turizmu ili u proizvodnji hrane.
– Nećemo mi moći temeljiti razvoj na tri giganta, nego na tisućama malih projekata poput mog ulaganja u proizvodnju kulena u Slavoniji, pčelarstvo u Kostajnici ili proizvodnju kozjeg mlijeka i sira u Zagvozdu – kaže Roglić.
Proizvodnja hrane sasvim sigurno osigurava egzistenciju jednog dijela stanovništva, no gledaju li se službeni podaci, broj ljudi koji legalno žive od obrta ili poljoprivrede i dalje se smanjuje.
Hrvatska je zadnjih godina postala europski rekorder po brzom povećanju udjela nesigurnih poslova u ukupnoj zaposlenosti kao što su ugovori na određeno, rad preko agencija i sezonski poslovi, što sve skupa obeshrabruje radnike da ostanu u Hrvatskoj.
S početkom proljeća krenut će potražnja upravo za takvom radnom snagom u poljoprivredi, građevini te dominantno turizmu koji treba 40 do 50 tisuća sezonskih radnika.
Sezonci su dosad uglavnom dolazili iz središnjih dijelova zemlje, no mnogi su nesigurne poslove u Hrvatskoj zamijenili možda jednako nesigurnim, ali svakako bolje plaćenim poslovima u inozemstvu.
>> Namjerno potenciranje kreditnog rejtinga služi za skretanje pažnje s nezaposlenosti
