Hrvatska će Vlada ove godine usmjeriti nešto više od deset milijardi proračunskih kuna za čuvanje radnih mjesta, što je bila jedna od prvih i najkonkretnijih državnih mjera usmjerenih prema poduzećima i zaposlenima. Jedan ili više mjeseci potpore koristilo je više od stotinu tisuća poslodavaca za gotovo 600 tisuća zaposlenih radnika. Da ih nije bilo, bez posla bi ostalo na desetke tisuća radnika, a strah od moguće zaraze bio bi pojačan strahom od gubitka posla. Hrvatska je proteklih tridesetak godina usmjeravala silan novac za subvencioniranje brodogradilišta, željeznica, poljoprivrede, raznih javna poduzeća... vrlo često s problematičnim ishodom.
Višestruka korist
Kao rijetko koja dosadašnja subvencija, ovogodišnje potpore za čuvanje radnih mjesta postigle su višestruke pozitivne učinke: znatno je smanjen broj otkaza, tvrtke su dobile financijsku pomoć države kad im je to bilo najpotrebnije, a građani potrebnu dozu sigurnosti. Nakon širenja COVID-19 virusa po Europi i prve karantene, hrvatska je Vlada reagirala brzo i kvalitetno dvjema financijski izdašnim mjerama, jedna je bila moratorij na plaćanje poreznih obveza, a druga subvencioniranje plaća zaposlenih u tvrtkama gdje je došlo do pada prihoda većeg od 20 posto.
Najviše zahtjeva za isplatu potpora stiglo je za ožujak i travanj, dok su kasnijih mjeseci, kad su mjere popustile, a širenje virusa znatno se usporilo, potpore uglavnom tražile i dobivale tvrtke iz najugroženijih djelatnosti. Administrativni dio posla oko dodjele potpora i primanja zahtjeva solidno je odradio Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) čiji su zaposlenici, u jeku prve karantene, radili u više smjena kako bi na vrijeme novac došao do korisnika. HZZ ima velikih iskustava s provedbom projekata koji se financiraju iz europskih fondova, pa je i to njihovo iskustvo pomoglo da dobro i relativno brzo odrade organizacijski zahtjevan posao oko primanja i obrade zahtjeva. Kriteriji po kojima su se dodjeljivale potpore mijenjali su se i dorađivali u hodu, ali tehnički dio posla nikad nije išao na štetu korisnika, nego upravo suprotno, koristili su sve svi mogući oblici komunikacije da se olakša dostava zahtjeva i potrebne dokumentacije. Naravno, bilo je grešaka u hodu, koje su uglavnom proizašle iz želje da se golem posao odradi što prije, no u cjelini ljudi koji su angažirani na realizaciji programa zaslužuju pohvale.
Bitno je istaknuti i da su sve odluke vezane za potpore bile prethodno dogovorene i usuglašene sa socijalnim partnerima, poslodavcima i sindikatima, što je znatno olakšalo njihovu provedbu.
Uza sve te napore, Hrvatska je u prvih devet mjeseci ove godine, u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje, izgubila oko 30 tisuća radnih mjesta, odnosno oko dva posto zaposlenih, što nije malo ima li se na umu stanje na tržištu rada i činjenica da smo se godinama oporavljali od gubitaka iz velike ekonomske krize koja je grunula 2008. godine te i danas imamo oko 91 tisuću zaposlenih manje nego što smo imali prije 12 godina. Da nije bilo epidemije korone, ta bi se razlika vjerojatno smanjila na oko 50 tisuća, što dovoljno govori koliko je važno sačuvati svako radno mjesto, jer su ljudski resursi jedan od bitnih faktora koji će odrediti brzinu oporavka nakon što epidemija završi. Iz Hrvatske se posljednjih sedam godina iselilo najmanje tristo tisuća građana, što je golem gubitak za domaće tržište rada.
Subvencije bi trebale i 2021.
Potpore su u posljednjem dijelu godine uglavnom sužene na najugroženije djelatnosti i sustave, s padom prihoda većim od 40 posto, i u rasponu su od 2000 do 4000 kuna po zaposlenom radniku. Osim te linearne potpore, u primjeni su i potpore za skraćenje radnog tjedna, koje se uglavnom koriste u industriji i tvrtkama koje su ostale bez posla zbog zastoja u proizvodnji i prekidu dobavnih lanaca.
Zajedno s doprinosima, iz proračuna će za čuvanje radnih mjesta otići ove godine oko deset milijardi kuna, veći dio novca Hrvatska bi trebala dobiti nazad iz zajedničkih programa Europske unije, no već sad je jasno da će se neki oblik subvencija tog tipa morati nastaviti i iduće godine. Prosječne su plaće tijekom ove godine porasle oko dva posto, što se sigurno ne bi dogodilo da nije bilo državne pomoći. No, rast je bio najveći u javnom sektoru.
Gospodarstvenik godine:
– Alan Sumina; Zoran Vučinić, Nanobit
– Silvio i Roberto Kutić, Izabel Jelenić, Infobip
– Mate Rimac, RimacAutomobili
– Marin Pucar, Podravka
– Tomislav Car, Infinum
Gospodarski događaj godine:
– Državne potpore za očuvanje radnih mjesta
– Infobip – prvi hrvatski jednorog
– Prodaja tvrtke Nanobit
– Nova financijska omotnica EU
– Ulazak RH u tečajni mehanizam ERM II
