Javne financije članica EU koje nisu dio eurozone ne doimaju se snažno izloženima valutnom riziku. Čak ni države koje imaju visok udio duga u stranoj valuti u ukupnom javnom dugu, kao Bugarska i Hrvatska, ne bi trebale u bližoj budućnosti imati poteškoća s refinanciranjem javnog duga, s obzirom na njihova općenito dobra fiskalna i ukupna makroekonomska ostvarenja, kazao je Mislav Brkić, analitičar Hrvatske narodne banke u predavanju u organizaciji Instituta za javne financije. Hrvatska ima 71% javnog duga u stranoj valuti, Bugarska 81, Rumunjska 48, Mađarska 20, a Češka samo 11%.
Naglasio je kako je otpornost Hrvatske i Bugarske došla do izražaja nakon izbijanja pandemije virusa COVID-19 kad su uspjele primjenjivati znatne fiskalne poticaje te istodobno očuvati stabilnost svojih valuta i javnih financija. Dugoročno gledano, međutim, obje imaju mnogo razloga za uvođenje eura. Pored činjenice da se javni dug Hrvatske i Bugarske sastoji većinom od obveza u euru, ističu se i ustrajno visokim razinama kreditne i depozitne euroizacije, što je za te zemlje dodatan izvor ranjivosti.
Uvođenje eura omogućilo bi manju izloženost rizicima i veću otpornosti na financijske krize. U slučaju da kuna oslabi 20%, naš bi javni dug porastao za 10%, a kada bi, naprimjer, češka kruna doživjela istu sudbinu njihov bi dug skočio samo 0,7%.
– Ne iznenađuje što su upravo Bugarska i Hrvatska prve među preostalim članicama EU izvan eurozone iskazale interes za ulazak u ERM II i uvođenje eura. Kod ostalih, osim Rumunjske, neto ekonomska korist od uvođenja eura čini se manjom, što djelomično objašnjava zašto im nacionalne vlasti ne planiraju skoro započeti postupak uvođenja eura, rekao je Brkić.
Naglasio je da je kapacitet središnje banke da intervenira u krizi mnogo veći u državama s javnim dugom pretežno u domaćoj valuti. Čak i ako više investitora odluči da više neće financirati državu, središnja banka može emitirati dodatna sredstva kreditiranjem banaka ili kupnjom vrijednosnica države da bi omogućila refinanciranje državnih obveza.
– To je činila Europska središnja banka (ESB) tijekom europske dužničke krize, a isto čini i nakon izbijanja pandemije početkom 2020. Te dvije krize bi bile puno teže da ESB nije ovako reagirao. U tom kontekstu ovisnost države o zaduživanju u stranoj valuti se može smatrati “prokletstvom”, jer povećava vjerojatnost da se država suoči s iznenadnim padom povjerenja investitora i smanjuje njen kapacitet za nošenje s dužničkom krizom ako to povjerenje zaista padne, kaže Brkić.
Mi smo svaki put kada smo imali vlastitu valutu završili s hiperinflacijom. Samo vezanost kune uz euro nas je spasila od toga... Treba što prije preći na euro jer će prije ili kasnije doći netko na vlast tko će zaključiti da se država može financirati štampanjem novaca... Pogledajte kako vrtoglavo raste rashodovna strana proračuna, a porezi su preko maksimuma, gospodarstvo ovo ne može izdržati. Rashodi su porasli dvostruko od 2008. godine, a na kraju 2019. nismo bili niti blizu BDP-a iz 2008. I onda je došla ova kriza i najveći pad u EU, nakon čega slijedi najsporiji rast... Kada i ako ikada dosegnemo 2008. po BDP-u rashodi proračuna će valjda biti 4 puta veći... Ne treba zaboraviti da u tim rashodima nema više investicija, nema ničega, samo plaće i mirovine...